Semberski "drim tim": Jer su tako u mogućnosti!

Pa krenimo redom, ako nekog reda uopšte i ima, prvo sa otkazima onih koji su spriječeni da igraju, a zatim i sa onim igračima koji su uspjeli da dođu.

Subota

...dan kad Bročani igraju svoje utakmice kao domaćini, dosta nezgodno po našu ekipu jer većina momaka radi i subotom.

Golmani Ljubiša Mihajlović (Ljušo), naš dobri i pošteni, naša jedinica, teži nego viši zadnjih godina, ali isto tako stameni i sigurni, nije u mogućnosti da nam pomogne. Daleko je, Švedska (standard, šta ćeš), tijelom tamo, a srcem, dušom i mislima sa nama, non-stop na vezi za vrijeme igranja utakmice.

Milan Stojanović (Goša), najmlađi među nama, posle svega što mu se izdešavalo, a uprkos njegovoj želji i volji da stane između stativa, na doktorovu preporuku ostaje kod kuće da leži i miruje (ovo drugo za njega ne važi).

Gavrilo Gavrilović (Gavrilka Apbt), uzgajivač rasnih pasa sa pedigreom i naš vječito treći golman, veliki potencijal nekad, a danas je ostalo samo nekad od potencijala, takođe je spriječen. Siječe šumu od Osredka do Đevđelije, nedostupan je, što implicira da u Brodac idemo bez golmana.

Zadnja linija Mikica Blagojević (Serhio Ramos amaljičanski), prekaljeni as i jedan od najboljih bekova u Semberiji, što stariji to bolji baš kao i vino, nije spriječen nego kažnjen crvenim kartonom u prošlom kolu, naravno ne za start nego za bukvicu koju je očitao glavnom sudiji koji je vjerovatno bio oslobođen fizičkog vaspitanja u srednjoj školi.

On danas sjedi kod Dureta (takođe našeg nekadašnjeg igrača koji je najmanje trčao a najviše golova postigao) u lokalu, ide mu tiket, ide mu pivo ali ne ide na utakmicu. Šta da se radi, nikad nije sve savršeno.

Dragan Radić (Žabac), naturalizovani stanovnik Amajlija, maratonac koji trči po svijetu i uzduž i poprijeko, javlja se iz bratske nam Rusije kada je čuo kakva je alarmantna situacija, ohrabruje nas i govori nam da će istog momenta krenuti da trči iz pravca Moskve ka nama, ali i to da će tek stići na drugo poluvrijeme što nama ne igra ulogu pa ga odgovaramo.

Strahinja Jevtić (Strajo), takođe stara kajla, nit' je spriječen, nit' kažnjen nego je postao ćale po treći put, siničina mašala, budući fudbaler.

Marko Bojić (Bocek), znamo svi, igrao bi jednom nogom da može ali povreda koljena ga je omela, kopačke o klin doktori kažu.

Vezna linija Dragan Dragojlović (Fernando Gago), inače brat naše Zvezde Granda, ovaj put u ulozi menadžera, šalje nam selfi sa Ćanom i Moranom sa veselja i tako nam stavlja do znanja da ne dolazi na utakmicu. Opraštamo naravno, pa koji to pošten čovjek ne voli da se nađe u društvu takvih eminentnih pjevačica?!

Zdravko Jevtić (Zdravkan), beskompromisni borac na sredini terena, poznat po oštrim startovima i stamenoj odbrani nešto poput Deni Milsa iz Lidsa '90-ih, otkazuje u zadnji čas. Uprkos stomačnom virusu on nam poručuje da bi igrao utakmicu da je teren negdje blizu kukuruza ali ovako mrka kapa. Opravdano, zar ne?!

Napad, Miroslav Stevanović (Krdža), prije svega seoski đilkoš i virtuoz sa loptom, takođe igrač sa renomeom, koji je nastupao u austrijskoj ligi (svoje igre nije unovčio ali ih jeste debelo naplatio, mi znamo kako) danas peče rakiju. O njemu opet kasnije, jer iz dalje priče saznaćemo da on ipak stiže.

15:00h - po ranijem dogovoru, krećemo od ''Roj komerc'' marketa (takođe našeg sponzora, ovom prilikom pozdravljamo našu šeficu Vladanu) i njemu se uvijek vraćamo... na prste jedne ruke se možemo izbrojati.

Mobilni telefon se usijao, stižu informacije: đe, ko, šta, kako?! Dvojac iz ''Savi Mix "- a, kapiten Blagoja Mihajlović (Baćko) i štoper Vladan Kostić (Rajzinger), uspjeva da nađe zamjenu na poslu u vidu naših najvatrenijih navijača LD-a (old skool huligan) i Drage Stanojlovića (klupskog skauta) koji ostaju na poslu duže žrtvujući svoj dolazak na utakmicu, a sve u cilju da imamo bar jedanaest igrača na terenu. Oni idu direkt na stadion i tamo nas čekaju, baš kao i naš vojnik Velibor Spasojević (Veljo) koji je našim zalaganjem oslobođen dužnosti stražara ali je cijelo prijepodne bio na testovima izdržljivosti pod punom ratnom spremom. Šta je za njega još 90 minuta trčanja bez pune ratne spreme? Pa ništa, naravno.

Drugi štoper Petar Kubatlija (Kuba) koji je u prethodnoj utakmici doživio blaži potres mozga, a zbog prirode posla zamjenio noć i dan, i ne zna da će da igra utakmicu, realno ne zna đe se nalazi ali svejedno ide.

Stameni i ubojiti Branko Jevtić (Brano Ailton), više stamen nego ubojit, po vokaciji napadač, već se žali kako neće moći da pruži svoj maksimum. Njemu ne odgovara temperatura i sparina, najbolje partije van i na terenu pruža u mjesecu oktobru i novembru kad se kolju zimine i počne lov.

Milivoje Ostojić (Miško majstor) ostavlja par auta na kanalu, izvinjava se i pravda mušterijama kako on ne može i ne želi da ostavi drugove na cjedilu, pali svoju makinu i brzinom strijele koja prestiže munju kupi ostatak ekipe, među kojom je i golobradi Danijel Milošević (Dado). Mali Dado koji je primjeran učenik i dobar đak, gimnazijalac, nosi i par knjiga, jer subota je dan za učenje, škola ne smije da trpi, ali sa fudbala se ne izostaje.

Dragan Nikolić (Bogosavac), takođe završava s poslom i hita da pomogne, vrlo je ljut i nerovozan zbog posla, sebe, utakmice i Partizana.

Njegoš Mitrić (Njego) koji takođe radi, izlazi sa posla ranije nego i obično i kreće na utakmicu sa sve dresom i u kopačkama. Putujući kroz Brodac do stadiona mi ga već tri puta srećemo i pozdravljamo, a on i dalje đira tražeći stadion, ne javlja se na mobilni jer on je i savjestan vozač. Valjda stigne na vrijeme.

Eh da, prva violina ekipe Žarko Stevanović (Žarin), čitav dan je visio po banderama ali uprkos tome stiže, ipak je on električar, banderaš!

15:47h - nekako se iskupljamo, uprkos velikoj žurbi, debelo kasnimo. Naša publika je već tu, nervozna razumije se. Stidljivo nas broje sudije, protivnički igrači i navijači. Lak plijen čujemo sa tribina. Mi im ipak odvraćamo prkosno da ćemo biti težak zalogaj. Zahvaljujući delegatu susreta, a sve u dogovoru sa najboljom sudijskom trojkom koja nam je do tad sudila, dozvoljavaju nam da utakmica počne za blagim zakašnjenjem. Pravimo zapisnik, ko, đe, šta ali nikako ne ide, kao da nas ima dvadeset, a ne deset ukupno.

Blijedo se gledamo u svlačionici i ćutimo što nije karakteristično za našu ekipu. Fali nam golman, tenzija raste, dosta je napeto, nekakva gadna tišina. Svu ovu tmušu prekida Miško majstor i odmah dolazi do nekog olakšanja, on pristaje da bude između stativa. Istog trenutka stavljamo ruke preko ruku, iz svlačionice se čuju nebulozni krici, izlazimo rješeni da skupo prodamo svoju kožu.

Utakmica

Na samom otvaranju utakmice posle par razmjenjenih pasova postižemo pogodak, strijelac kapiten Baćko. Erupcija oduševljenja naših navijača na tribinama. Trener Risto kao iz topa postavlja pitanje direktoru kluba Maji koliko još ima vremena do kraja utakmice kao da će sudija da svira svakog momenta kraj.

Uzvrele su strasti, ključa sve!

Kakav odnos naših momaka prema grbu, dresu i selu. Zalaganje, trčanje do iznemoglosti, kidanje, požrtvovanost, a sve to sa svega 9 igrača u polju (igrač brani).

Stvaramo šanse, imamo loptu u našim nogama, igramo našu igru ali posustajemo, nema se snage. Posle jednog prekida i uslijed greške primamo pogodak. Ništa zato, idemo dalje, borba ne prestaje. Ubrzo nakon toga malog Dadu lopta pogađa u ruku koja je bila uz tijelo ali penal za domaćina koji koriste i sada gubimo.

Pucamo već po šavovima, sredina prvog djela, razvlače nas kao pitu, umaraju, gubimo koncentraciju.

Publika nas nosi, izvlačimo poslednje atome snage, zaganjamo, uklizavamo, osvajamo loptu usled njihove greške.

Indirekt!

Žarin uzma loptu, svi smo u strahu da li je bandera ostavila po njega traga jer je visio čitav dan. Ništa zato, zateže nogu i bam, 2 : 2.

Ima još malo do predaha, uspješno odbijamo napade!

Uslijed jednog brutalnog starta nad našim kapitenom Baćkom (ubi nam dijete), ostajemo sa osam igrača u polju. Ne može da nastavi, publika ga moli da pokuša, ne vrijedi.

U sudijskoj nadoknadi, posle pada koncentracije, naš golman-igrač Miško prima treći pogodak. Odlazimo na odmor od petnaest minuta. I znate, kako kažu, posle kiše dođe sunce.

Zahvaljujući sekretaru kluba Doci koji je u protokol upisao Krdžu on ima pravo nastupa. Zovemo Krdžu i pitamo ga da li može doći da igra drugo poluvrijeme i kako mu kazan baca (vesela mašina)?! Dobijamo potvrdan odgovor, dolazi onako nakresan i usput nam odgovara da mu je kazan bacio jednog rođaka u šanac, a drugog pod sjenaru.

Pravo sa tribina jer se predhodno izmirbožio sa našom publikom, onako u dresu i kopačkama preskače ogradu i želi da uđe u igru. Glavni sudija mu to ne dozvoljava i upućuje ga na delegata i pomoćnika.

Sad se samo molimo da delegat nema spravu za alko-test!

Drugi dio utakmice uveliko se igra, iz Krže ždije rakija kao iz tabarke, ali on još ne ulazi u igru. Pravda se delegatu i sudiji da je taze obrijan i da nije imao briona, pa se namljackao rakijom. Ta priča mu prolazi i on konačno ulazi u igru.

Samo par minuta mu je bilo potrebno da pokaže svoje majstorstvo i lakoću u igri iz svog bogatog fudbalskog repertoara, napravi ''veleslalom'' i pošalje po burek svoje protivnike, a zatim milimetarski preciznim pasom pronađe Njegu koji vrši laku egzekuciju za ponovno poravnanje.

Igra se brz fudbal, šanse na sve strane, kontre sijevaju, borba do poslednjeg daha. Posle sijaset prilika na obje strane i sjajnih intervencija našeg golman-igrača Miška, pred sam kraj ipak primamo gol bukvalno ni iz čega i bivamo poraženi rezultatom 4:3.

Šteta, mogla su biti sva tri moguća ishoda na kraju.

Aplauzi sa tribina, kako naše tako i protivničke publike ipak nešto znače i ukazuju nam da smo odigrali dobar meč.

Treće poluvrijeme

Ubrzo nakon završene utakmice, ne čekajući da stignemo u Amajlije, zaustavljamo se u obližnјu prodavnicu i odmah kupujemo dvije gajbe piva da ne dangubimo i da povratimo izgubljenu tečnost. Lokalni ''statisti'' ispred prodavnice pitaju koga smo to pobjedili pa proslavljamo. Kada smo rekli da smo izgubili ostali su zabezeknuti i u čudu.

Kome nije jasno nek' zna da i kad gubimo mi pobjeđujemo!

Bilo kuda, FK ''Drina'' svuda. Jedno veliko drugarstvo!

Autor: Majo