Zaboravljeni: Čovjek i kuća u centru grada

Slobodan Brezovac, rodom iz okoline Srbca, ne pripada nikome, nikoga ne čeka i nikome se ne nada. On i njegovo privremeno sklonište, nadomak bijeljinskog parka, dijele istu sudbinu, a taj usud se zove - ZABORAVLJENI!

Ratne godine ispisale su stranice njegovog života događajima, kao što su: napuštanje rodnog mjesta, borbom za opstanak, potrebom da se u nekom mjestu skrasi, pronađe dom, posao i životnog saputnika... Ništa od toga nije uspio da stekne, a kamo li da zadrži.

Da bi zaradio koji dinar čest je gost kod stare bijeljinske željezničke stanice, gdje nadničari satima stoje u nadi da će doći neko po njih i ponuditi im za 20, 30 maraka posao, koji mahom većina izbjegava.

Ali zbog Slobodanovih godina, najčešće ga ponude za nadnicu zaobilaze. Jer, šesta decenija u očima drugih ne obećava snagu i izdržljivost koja je potrebna za teške fizičke poslove.

Slobodan Brezovac zna samo jedno, da će jesti samo ukoliko ode u Javnu kuhinju, gdje ima pravo na jedan obrok.

Breme koje Slobodan nosi na svojim leđima dodatno otežava i saznanje da mu je rodno ognjište uništeno u ratnom vihoru, a da je u Bijeljini primoran da živi u hodniku napuštene kuće koja prokišnjava, čiji se dimnjak urušio, a vrata i prozori načeti od mraza i kiše, koji su šamarali ovu građevinu godinama u nazad...

U Slobodanovom skrovištu, jedan krevet, nekoliko vojničkih deka, staro ogledalo - valjda zaostavština od bivših vlasnika kuće, prostirke po podu i komadi kartona po ćoškovima.

Najčešći Slobodanov gost je hladnoća, koja kada mu dođe u posjetu podsjeća na one goste koji ne znaju za red, pa i po nekoliko sati duže sijede, nego što to pristojnost nalaže, misleći da svojim prisustvom ne narušavaju ničiji lični prostor i vrijeme.

U takvoj samoći koja se skupi u tih dvadesetak memljivih kvadrata, Slobodan Brezovac provodi dane i noći, mahom izbjegavajući ljude i druženje, ako već ne može da pobjegne od znatiželjinih pogleda prolaznika... Jer, on je za svijet čudan beskućnik!

Međutim, taj isti površni svijet za Slobodana je pun negativnosti i ozlojeđenosti, koju kada osjeti u blizini prijeti da uništi njegovu ličnu vedrinu i lakoću življenja... Jer, muku života osjetiš, tek kada dopustiš da ti ona određuje pravac misli. Sve dok stoički podnosiš iskušenja, možeš na život da gledaš sa osmijehom i nadom da će doći vrijeme, koje sa sobom nosi promjene.

E, takav je Slobodan Brezovac!