Tajne malih crkvenih kalendara

Skoro je da nema domaćinske kuće u semberskim selima a da se u njoj ne čuvaju stari crkveni kalendari još iz prve polovine prošlog vijeka. Kada istekne godina za koju su namjenjeni, stavljaju ih u ormare, u kutije, ispod poslaganih ćilima, u kofere... Svuda gdje se čuvaju porodična dokumenta, fotografije i druge uspomene.

Grehota je, vele Semberci, da se baci crkveni kalendar kada mu istekne vrijeme. Malen je, kao džepna knjižica, i lako se čuva, a u njemu je, u na onom praznom prostoru poslije svakog mjeseca, štošta zapisano, što je značajno za porodicu i cijeli kraj. Pokatkad i za naciju.

U nekim kućama crkvene kalendare čuvaju još iz vremena nastanka Kraljevine Jugoslavije u prošlom vijeku. Domaćini su u njih zapisivali kakvi su bili prinosi žitarica, kada su rađana djeca, a kasnije i unučići, ko su dužnici, a kome je, opet, on dužnik, kakvo je vrijeme bilo, šta se značajno događalo u tom vremenu...

Mnogo je zapisivano, a te bilješke imaju istorijsku vrijednost, jer je u nekim kalendarima zapisano kako je počeo Drugi svjetski rat u Semberiji i Bijeljini, kako je narod postradao...

Sa malo riječi na jednom nevelikom parčetu kalendarskog papira zapisano je da su njemački avioni u aprilskom ratu 1941. godine nadlijetali ovu ravnicu i njen grad, da su padale bombe, da su parne mašine na mlinovima, ciglanama i pilanama dugo trubile upozoravaći narod da je novi počeo rat.

Većina domaćina u kalnedare je zapisivala kada bi trebalo da bude prinova u stočarstvu, kada je pao prvi snijeg, kada je oluja uništavala ljetinu, kada su bili povodnji, požari, ali i dada su pšenica i kukuruz dobro rodili.

Za nepovjerovati je koliko je zapisano o događajima, naoko malim i nezanimljivim ali posve značajnim. Neki od tih zapisa pravi su međaši svekolikog života u pojedinim porodicama, selima, gradu, ravnici...

Mogli su to domaćini sve to što im se događalo, čak i opširnije, zapisivati i u đačke sveske, bar su njih tada imali, ali su se svi redom opredjeljivali baš za male crkvene kalendare.

U nekim porodicama svaki novi dan počinje otvaranjem kalendara i provjeravanjem da li se može tog dana raditi ili je praznik - crveno ili pojačano boldovano, pojačano crno „slovo" kada se u domaćinstvu zavjetno ne obavljaju veći poslovi...

I sada je tako u Semberiji.

U eri kompjutera. Mali crkveni kalendari su i dalje nezamjenljivi u većini domaćinskih seoskih kuća. I dalje se zapisuju značajni događaji, pa čak sada i telefonskih brojeva.

- U našoj ravnici poljoprivrednici pažljivo prate vremenske prilike između katoličkog i pravslavnog Božića, počev od 25. decembra do stare do šestog janura nove godine. To je dvanaest dana, a toliko u godini ima mjeseci. Dan ima 24 časa, koliko je približno i dana u mjesecu. Piše se kakvo je vrijeme bilo u predzorskim časovima, kada nastaje novi dan, što odgovara početku mjeseca i nastavlja se do ponoći. Podne odgovara polovini mjeseca i slično, objašnjava Boro Matić iz Broca kod Bijeljine.

Uprkos savremenim sredstvima masovne komunikacije i internetu i dalje su u Semberiji glavni i najvažniji mali crkveni kalendari.

Autor: Tihomir Nestorović