Nikolići od korpi od pruća hrane devet usta
Rukotvorine od vrbovog pruća nekada su krasile mnoga semberska domaćinstva, dok danas korparstvo, kao i mnogi drugi zanati, polako izumire.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ovim neobičnim poslom bave se samo rijetki znalci, a među njima je i devetočlana porodica Nikolić iz Šapca, koja u Semberiji zarađuje "koru hljeba" već tri decenije. U krugu Agrotržnog centra u Bijeljini ovih dana može se vidjeti zanimljiva slika. Cijela porodica na jednom mjestu plete i prodaje korpe. Otac, majka, sin, snaha i petoro mališana koji trčkaraju okolo. Može se reći, nomadi 21. vijeka.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Milisav, glava porodice kaže da žive na relaciji Šabac-Bijeljina. Prvi put je Semberiju posjetio prije 30 godina kada je pri povratku iz Hrvatske, gdje nabavlja pruće, prošao kroz Bijeljinu. I od tada joj se svake godine vraća.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Mnogi Semberci nas poznaju, pozdravljaju i prozbore sa nama. Dolazimo uglavnom na proljeće pred početak sezone, a ove godine smo poranili - kaže Nikolić.
On kaže da u Bijeljini rado kupuju njihove rukotvorine.- Najviše kupuju pred sezonu poljoprivrednih radova, kada je berba povrća i kukuruza - rekao je Nikolić.
Vođen parolom "Ko radi ne boji se gladi", kaže da za hljeb časno zarađuje, čemu je naučio i svoju djecu, a sad uči i unučiće. Ovaj zanat je upoznao u Austriji još davne 1971. godine, kada je kao mladić radio u tamošnjoj korpari, gdje je ispekao zanat.Nikolići žive nomadskim životom, a iz godine u godinu raste broj članova ove porodice. Nekada je u Bijeljinu dolazio sam Milisav, prodavao je na stočnoj pijaci. Tajne zanata je prenio na druge članove, a sada je ponosan što im je to postao porodični biznis.
- Nije lako raditi u ovakvim uslovima, često spavam u kombiju, ali ipak volim svoj posao. Važno je da pošteno radimo i da znamo dok je ovih prstiju i pruća da nećemo biti gladni - kaže Milisav pokazujući izgrebane radničke ruke.I njegova supruga Jovanka savladala je vještine ovog zanata.
Dok smo razgovarali sa Milisavom ona je isplela korpu. Njene spretne ruke lako su savladavale dugo i teško pruće.
Na naše pitanje da li je naporno, odgovara, "kako da nije, ali mora se raditi i nahraniti devet usta".
- Sada radim mnogo brže nego na početku. Dnevno mogu da napravim četiri do pet korpi, možda bih i više napravila da to radim u boljim uslovima, kod kuće - kaže Jovanka Nikolić i dodaje da pored ljepote predmeti od pruća treba da imaju i čvrstinu kako bi mogli decenijama da traju.Industrija pregazila zanate
Milisav Nikolić kaže da rado pamti neke bolje godine kada se od prodaje korpi moglo više novca zaraditi.- Osim truda, za ručno ispletene predmete treba i mnogo vremena. Današnja industrija u kojoj se sve radi mašinski je "pregazila" stare zanate. Mnogi će radije kupiti jeftine predmete iz Kine, nego domaće i bolje - kazao je Nikolić.
Foto: Glas Srpske
