Slavica - frizer za PRAVE MUŠKARCE! (FOTO)

U našem gradu, jedna od rijetkih  koja je ostala vjerna tradiciji berberskog zanata, je Slavica Bodirogić iz Muškog frizerskog salona Slavica. Slavica je prije 38 godina počela svoju priču u ovom zanatu, a 33 godine radi samostalno.

- Sasvim slučajno sam odlučila da baš ovo bude moj životni poziv, htjela sam da učim za ženskog fizera, ali nije bilo mjesta. I moja sestra je bila muški frizer, sa njom sam otišla kod čuvenog majstora Reke, probala, i svidjelo mi se. Zatim sam prešla kod majstora Muje, a zanat sam završila kod Mirhe, moje divne prijateljice koja je bila i odličan majstor. Davne 1984. godine sam otvorila svoj salon.

Slavica se nije pokajala što je izabrala ovaj poziv.

- Volim ovaj posao, volim da radim sa ljudima. Prije je to bilo mnogo drugačije, ljudi sada žive brzo i pod velikim stresom.

Često se može čuti da je frizer kao psiholog - ljudi dođu na šišanje, sjednu na stolicu i priča krene.

- Naš zadatak je da saslušamo svakog, a da se ne mješamo u privatan život. Kad imam neki savjet, rado ga podjelim sa mojim mušterijima. 33 godine je dug period, neki od njih su dolazili kao mali, a sada dovode svoju djecu na šišanje. Ranije je dolazak kod frizera bio tradicionano porodični, znalo se kada koja porodica dolazi, ovdje u salonu su se okupljali, razgovarali, družili. Sada je život brži, svi su pod stresom, osjeti se to. Sreća je raditi sa ljudima ali bude i problema. Nekada i mi budemo tužni kada vidimo tugu drugih ljudi. Ne može čovjek da ne bude emotivan.

Trendovi se mjenjaju, ali kažu da se u modi sve vraća.

- Frizure, kao i svi modni trendovi se vrte u krug, ali ovo što je sad aktuelno, ne sjećam se da je ranije bilo. 90-te su obilježile tzv. kocka frizure, 80-te tarzanke i talijanke. Moram da pomenem, naš Šico se šišao u Italiji i došao je kod mene i koleginice i kaže - e ovako ćete me ošišati. Ošišamo ga i nazovemo tu frizuru - talijanka i to je ostalo i do dan danas.

Slavica kaže da su Bijeljinci oduvijek pratili trendove.

- Uvijek su volili da budu uredni. Ranije smo imali časopise iz inostranstva, a sada fotografije željenih frizura donose na mobilnim telefonima. Ja volim da poslušan mušteriju, rijetko kad namećem nešto svoje. Naravno, zavisi i kakva je kosa, ali uglavnom sve želje mušterija se ispoštuju.

Frizerski salon Slavica je u januaru dobio i priznanje Grada Bijeljina.

-Vrlo značajno priznanje za mene i mojih 33 godine samostalnog rada. Obradovalo me je i iznenadilo, za mene je to velika nagrada. Nikada se nisam reklamirala, moj rad je moja reklama.

Iako je i nas zahvatio trend mješovitih salona, Slavica kaže da nikada nije razmišljala o tome, a tradicija je zadržana i kada je brijanje u pitanju, jer je ovdje obavezno da osim šišanja mušterije budu i obrijane.

Od 1990. godine sa njom radi i sin Srećko.

- Rastao je sa mnom ovdje, krenuo je „od metle", kako svi krenemo. U vrijeme kada je on krenuo bile su neke teže frizure a i sada radi baš zahtjevne fizure, izrastao je u dobrog majstora.

Već treća generacija Bodirogića se sprema za preuzimanje porodičnog zanata, Srećkov sin Marko završava osnovnu školu i pored svih školskih i vanškolskih obaveza, već je zagazio u vode frizerskog zanata.

Osim svojih najbližih, Slavica je obučila i tridesetak mladih ljudi koji su postali dobri frizeri.

- Neki rade, neki su u inostranstvu, na žalost ima i onih koji nemaju posao. Ovo je lijep zanat, treba ga prihvatiti sa ozbiljnošću. Inače su majstori sa ovih prostora vrlo cijenjeni u inostranstvu. Djecu ne treba samo naučiti zanatu već i kako da priđu mušteriji. Problemi se ostavljaju kod kuće, a ono što se priča u salonu tu i ostaje. Najgore je što je došlo vrijeme da se iškoluju i nemaju posao. Ja sam imala tu sreću da sam svom djetetu, pa i on svojima, obezbjedi ovo. Trebalo bi da to nauče jer imati zanat u kući, u porodici, a ne naučiti ga, je šteta.

- Zadovoljna sam, treba raditi, sa neba ne pada ništa. Treba uložiti sebe i svoj rad - rekla je Slavica za portal Bijeljina Danas.