Slatkiš!

Bačenu krpu niko ne diže sa poda, već nastavlja da je gazi sve dok od nje samo konci ne ostanu. Zašto bih ja onda tebe uzela ispijenog od noći provedenih s njom? Pružila sam ti i previše sebi, svoje ljubavi, topline, pažnje i nežnosti. Davala ti i davala sebe, a na kraju dobila zbogom, bez izgovorenih riječi. Teško je sad pružiti ruku nekom drugom, a kamoli dati srce. Koje je zgnječeno više puta, rukama snažnog čovjeka. Nemojte da mislite da sad cmizdrim, jer sam bila zaljubljena i volela ili, da kroz ove riječi savjetujem druge. Moje riječi su za one koji žele da ih pročitaju i prihvate ih čista srca. Od sebe uvek dajem najviše i najbolje i zašto da se neko čudi, ako isto toliko želim nazad. Ne zato što mislim da tako treba, već zato što je to moja hrana. Izvor postojanja mog bića, mog osmeha i pokreta cijelog mog tijela. Ukoliko želim da budem kompleta, moje biće mora dobiti potrebnu hranu. A, zar je problem dati osmeh, ruku i usne par puta nekom slatkom kao što sam ja!