Iz garaže u Bijeljini do svjetskih takmičenja i nagrada!

Just2Cool iz Bijeljine je još prije youtube ere prokrstario širom regiona i Evrope, osvojio mnoge nagrade, a neke od najpoznatijih svjetkih plesača doveo i u Bijeljinu.

Nermin Zejnilović - Nerko, možda nije prvi breakdancer u Bijeljini, ali je sasvim sigurno našim sugrađanima po tome najpoznatiji, ispričao je za portal Bijeljina danas kako je sve počelo i čime se trenutno bavi.

- 1999.-2000. godine, kada sam imao samo jedanaest godina skupljali smo se u centru grada jer se sve tu dešavalo. Ja sam živio kod „bijelih zgrada", a naveče na spomeniku su se okupljali ljudi koji su već plesali. Gledao sam ali me nije odmah privuklo, koliko kasnije kada sam počeo da izlazim u diskoteku Boa. Tu mi je sve drugačije izgledalo, onda sam počeo u nekim garažama sa par prijatelja da plešem, pa smo i mi prešli na spomenik, i tu se plesalo baš dugo, do 2009.

Sve to se dešavalo prije ere youtube-a, nisu se mogle skidati koreografije.

- Par prijatelja je imalo VHS kasete, gledali smo, pa trčali na spomenik da kopiramo pokrete, vježbali smo, nismo imali trenera niti je bio neko ko je bolji od nas pa da može da nam pokaže kako se pravilno radi. Nisam se nikad nešto previše povrijedio, ali bilo je povreda. Istegne se mišić, bole zglobovi, koljena su se najviše udarala.

Na početku je u grupi bilo stotinjak plesača, a na kraju ih je ostalo samo osam.

- Što se tiče klupskih takmičenja osvojili smo sva državna, kao i evropsko i svjetsko prvensvo. U „Ja imam talenat" smo učestvovali i u BiH (prvo mjesto u kategoriji ples) i u Srbiji (finale). Osvojili smo MTV Adria Challenge, učestvovali na dosta jakih battle-ova po Evropi. Srbiju smo prošli uzduž i poprijeko, Hrvatsku, Bosnu, dio Austrije i Slovenije. Gradovi koje sam baš zavolio su Novi Sad, Osijek, Zagreb i Zadar gdje smo dosta i radili, 4 godine za redom svako ljeto.

Putovanja nisu jeftina, bilo je teško dokazati se sponzorima i skupiti novac.

- Do 2006. godine smo sami skupljali pare za putovanja. Bilo je bukvalno po gradu - imaš li marku skupljamo da idemo na takmičenje. Onda su ljudi primjetili naš kvalitet pa su počeli da nam plaćaju put. Od 2009. smo već imali po cijeloj Evropi prijatelje pa je bilo lakše, imali smo gdje da prespavamo i da jedemo.

Sve njihove koreografije su bile zajedničke, svako je donosio nešto svoje. Najviše su napredovali od 2003. do 2005 godine. Danas i pored mnogo boljih uslova malo je zainteresovanih klinaca koji bi se bavili plesom.

- Mi nismo imali uslove, a trenirali smo. Danas kada imaju youtube i salu koja je stalno na raspolaganju, niko ne dolazi i ne trenira, ne trude se. Mislim da je u regionu mnogo bolja situacija nego kod nas. Hrvatska dosta napreduje u plesu, ali opet nije kao prije. U BiH postoje jedna ili dvije grupe koje se trude i rade nešto.

Nerko još uvijek pleše, ali ne toliko breakdance. Pokrenuo je školu gdje klince uči plesu i glumi

- To nije klasična gluma već interakcija sa plesom kroz mimiku, ponašanje, oponašanje zvukova, oponašanje instrumentala. Djeca koja treniraju treba da se opuste. Nije bitan toliko talenat. Ja nisam ni za šta bio talentovan, već sam se maksimalno trudio. Razmišljao sam, proučavao šta treba da se uradi da bi se napredovalo. Breakdance je čista fizika, a tijelo uči samim ponavljanjem, to je mišićna memorija koja postaje korak.

Krajem devedesetih kada su Just2Cool počinjali svoj pohod u plesne vode, mladi su živjeli sa mnogo manje para i mnogo više entuzijazma.

- Od 1999. do 2002. godine čini mi se da mi je na dan bilo dovoljno jedna marka da preživim. Pored Osnoven škole „Sveti Sava" bila je pekara gdje smo mogli za marku da pojedemo buhtlu sa kremom i roll viršlu i to nas je držalo cijeli dan. Bilo nam je samo bitno da plešemo.

Od 2010, godine Just2Cool na svoj rođendan organizuje jedno od najboljih takmičenja u Evropi

- Slavimo to što i dalje postojimo. Prošle godine smo napravili jak event na koji smo doveli najpoznatije ljude u svijetu plesa. Ulaznica je bila 2 KM a došli je možda stotinjak ljudi. Koliko god da pružite mladima, oni su nezadovoljni, neki su čak i ljubomorni što se uopšte nešto dešava i ne žele to da podrže. Toliko žele da budu drugačiji od ostalih da svi postaju isti.

Osim plesnih, Nerko je organizovao i nekoliko humanitarnih akcija.

- Sve je počelo humanitarnim koncertom za jednog prijatelja kome je majka obolila. Nakon toga organizovali mo i humanitarne žurke, a animirali smo i ljude iz inostranstva. Za Novu godinu smo organizovali prikupljanje paketića u saradnji sa Centrom za kulturu i Centrom za socijalni rad, skupili smo ih skoro 500.

Trenutno se bavi grafičkim dizajnom i piprema nekoliko projekata koji bi pomogli mladi kreativnim ljudima u njihovom napredovanju.

- U Zagrebu postoji Udruženje Perfect circle, oni imaju prostor gdje mladi koji žele aktivno da učestvuju u stvaranju nečeg, dijele svoja znanja i iskustva i sve to je besplatno. U Bijeljini postoje plesni klubovi, škole crtanja, sportski klubovi i sve se plaća. Ima mnogo talentovanih ljudi koje nema ko da podrži, tako da moraju da rade nešto da bi opstali, a talente zapostavljaju.

U planu je ljetnji kamp, prvi u BiH za napredne učenike - za matematiku, fiziku, kineski jezik, ples i glumu

- Kamp bi završili mjuziklom u Centru za kulturu, u kom bi povezali kinesku tradiciju, ples i glumu. Napravili bi i donatorsko veče u hotelu Drina, u pregovorima sam sa Kineskom ambasadom da predstavimo cijeli set kineske tradicije - ritual pravljenja i služenja čaja i ples.

Nerko kaže da ideja ne nedostaje, ali nema sa kim sve da ih realizuje.

- Uglavnom su svi prezuzeti. Sarađujem sa Ljubicom Mlađenović iz Gradske uprave, pomaže mi dosta oko projekata. Planirali smo da se oslika još dijelova grada, za njamlađe pravimo novi pano u parku, kao i štand za američke krofnice od čije bi prodaje sakupljali pare za projekte.

I na kraju da ne zaboravimo još jednu veliku Nerminovu strast - knjige. Voli da čita a knjige su ga promjenile i dosta uticale na njogov život i razmišljanje.

- Čitao sam bukvalno sve što mi padne pod ruku, pa čak i rječnike i stručne knjige. Volim da čitam, to me podstiče na razmišljanje, odatle se stvaraju i sve moje ideje.