Semberska ravnica u vrijeme vaskršnjih praznika

Vaskršnji praznici u Semberiji počinju na Lazarev dan, u Lazarevu subotu, tradicionalnim plesom Lazarica, djevojčica obučenih u raznobojnu lepršavu odjeću, koje prate muzičari: violinisti, harminikaši i tamburaši. Lazarice idu od kuće do kuće, pa pjevajući i igrajući za zdravlje domaćina i napredak njegove familije a zato na poklon dobijaju slatkiše, novac, suvo meso, slaninu ili neku drugu vrstu hrane.

Običaj Lazarica nikada nije prekidan u Semberiji, a one najviše dolaze iz sela Batković u kome žive Karavlasi, daroviti muzičari. Lazarske pjesme pjevaju žene Karavlasa, djevojčice plešu, a muškarci sviraju.

"Ova kuća bogata

ima dosta dukata.

Okreni se, Lazare,

domaćinu za zdravlje..."

U novije vrijeme Lazarice organizuje SKUD "Semberija". One nakon liturgije u hramu svetog Velikomučenika Georgija u idu bijeljinskim ulicama a na trgu ispred zgrade Gradske zgrade, gdje ih po običaju uvijek dočekuje načelnik, izvode svoje pjesme i ples. Igre gradskih Lazarica su stilizovane i sa koreografijom, ali za njima ne zaostaju ni one iz semberskih sela.

Praznovanje Vaskrsa nastavlja se na Cvijeti - danom dječije radosti, a onda tokom Velike sedmice sve do narednog utorka, trećeg dana po Vaskrsu.

Većina sembrskih domaćina, pošto su u vrijeme vaskršnjih praznika intenzivni poljoprivredni poslovi, posebno u ratarstvu, nastoje da prije njih, obave što više zasije njiva, kako bi se od Velikog četvrtka praznovalo.

Običaj je da se na Veliki petak boje vaskršnja jaja. Prvo obojeno jaje uvijek je crvene boje i ostavlja se u kući do narednog vaskrsa da štiti ukućane i imanje od nevolja.

Vaskrs se proslavlja porodično, a u sela dolaze gosti - rodbina zaposlena u drugim mjestima, prijatelji, kumovi i poznanici. Djeca od ranog jutra, sa korpicama ukrašenim cvijećem, idu od kuće do kuće i od domaćica dobijaju šarena jaja. kasnije se te dječije družine okupe na nekoj utrini, tucaju se jajima i vesele se najradosnijem pravoslavnom prazniku.

Običaj je da se na Vaskrs oblači nova odjeća, jer se vjeruje da tako obučeni ukućani budu blagosloveni tokom cijele godine. Pošto tog dana prestaje veliki post vaskršnja gozba je bogata i sa dosta mesa.

U nekim selima drugi dan Vaskrsa - Vaskršnji ponedjeljak - obilježava se kao seoska molitva ili preslava. Tako je, pored ostalih, u Brocu i Trnjacima. Nekada su tog dana održavani i veliki vašari na kojima su se ukupljali mještani okolnih sela.

U nekim selima, na primjer, tog dana posjećuju se groblja, a u nekima se to čini na Mali Vaskrs - nedjelju dana po Vaskrsu.

U Suvom Polju održao se jedinstven običaj - igra kolčića na Vaskrs. Mještani ovoga sela okupljaju je na molitvištu i prvo se tucaju šarenim jajima, a onda pobiju kolčić u zemlju, na njegov vrh postave metalne novčiće, a onda to gađaju palicom. Pobjednik je onaj ko pogodi koliko će novčića pasti na "glavu" ili "pismo".

Za svaki pogođeni novčić dobija se po jedno šareno jaje. Ovaj običaj upražnjavan je u svim semberskim selima i vezan je za stare čobanske igre, ali se, eto, zadržao samo u Suvom Polju. Suvopoljci sada ovom običaju daju nove sadržaje - izbor najljepšeg i najjačeg šarenog jajeta i slično.

Njihovo okupljanje traje po cio dan, a na tu svečanost dolaze svi Suvopoljci koji žive u zapadnoevropskim zemljama, Srbiji i drugim krajevima.

Odmah po proslavi Vaskrsa Semberci ponovo prionu na posao, nastavljajući proljetnje radove, a onda se pripremaju za novu pravoslavnu svečanost - obilježavanje Đurđevdana. I to je, vjerujte, veliki kolektivni događaj u ravnici - praznik za pamćenje.

Autor: Tihomir Nestorović