Na bijeljinsku pijacu ne dolazi se samo zbog kupovine

Posjetiocima je već dostupna domaća breskva, kajsija, malina, borovnica i višnja. A kada je riječ o povrću, mahuna, paprika, krastavac već je domaćeg porijekla, dok na nekim mjestima još uvjek se prodaje uvozni paradajz iz Turske.

Prodavci zadovoljno trljaju ruke, jer od danas pa u narednih mjesec dana traje Petrovski post, što će svakako doprinjeti boljoj prodaji, jer se u ovim danima obroci mahom baziraju na voću i povrću.

Bez obzira što se svaki put, kada se pomene u javnosti pijačni barometer, ističe i ona druga strana, koja se tiče finansijske krize, gužva kroz bijeljinsku pijacu samo je još jedan dokaz da svaka roba ima svog kupca.

I dok penzioneri polako razgledaju sortiranu robu od štanda do štanda, zaposleni,koji su se iskrali na deset minuta sa radnog mjesta užurbano prolaze, sa već isplaniranom idejom gdje i kod koga će da pazare namirnice.

U toj gužvi šetača kroz glavni dio bijeljinske pijace, uvjek se nađe po koji besposleni statista koji svojim upadicama i komentarima dočarava atmosferu i sliku gradske pijace.

Zasigurno, da svaka tržnica ima svoj ritam, kroz koji se oslikava ne samo ritam gradske sredine, nego i mentalitet samih građana...

A ljetni period, jutarnji sati, sa sobom nose posebnu draž šetnje i razgledanja. Tako da je mali broj onih koji barem jedno sedmično ne odvoje svoje vrijeme za pijačnu promenadu. Jer se na pijaci,uz kupovinu, ljudi sreću, dogovaraju, a mnogima je to jedini razgovor koji će imati u toku tog dana…

Đurđa Jakov