Prestižna nagrada za Dragoljuba Mirkovića iz Bijeljine

Dragoljub Drago Mirković iz Bijeljine, likovni umjetnik i vlasnik firme "Evro mermer", inače akademik SKANU, dobitnik je prestižne nagrade koju, više od deceniju i po, dodjeljuju Univerzitet u Novom Sadu, "Medija invent" iz tog grada i privredne komore iz Srbije i okruženja.

Članovi žirija čuveni pjesnik Pero Zubac i novinar i publicista Vladimir Markanović, kažu da je "Mirković usjpešnim i neumornim umjetničkim i preduzetničkim radom, decenijama već, pokazao veliku odgovornost, i za svoju postojbinu Staru Hercegovinu, banjanski kraj, ali i za mjesta u kojima je živjeo kao i ona koja su mu, na razne načine bliska srcu".

Riječ je, kako kažu o čovjeku koju je našu umjetnost, zanatstvo i preduzetništvo davno afirmisao u Kini, gdje je imao uspješnu firmu i umjetničku radionicu.

U najtežim vremenima, umjesto da ostane u Beogradu, gdje je nakon protjerivanja iz Tuzle, imao sve ugodnosti, odlučio je da dođe u Bijeljinu, gdje je ostao tokom čitavog rata, sve do današnjih dana, da dijeli sudbinu ljudi na lijevoj obali Drine i da učestvuju u izgradnji i očuvanju Republike Srpske, koja je za njega, kako često kaže, "svetinja nad svetinjama".

Mirković je uradio umjetnička djela u mermeru i drugim vrstama kamena širom Eparhije zvorničko- tuzlanske, ali i po eparhijama u Srbiji, posebno u Eparhiji šabačkoj, čiji je zet, pošto mu je supruga Rosa iz Krupnja, iz Rađevine.

Njegovo monumentalno, visoko četiri metra visoko, pravoslavno spomen znamenje krasi, odnedavno njegove Banjane.

Za borce minulog rata uradio je više od nadgrobnih spomenika, naravno besplatno kao i za stotine socijalno ugroženih ljudi sa obje obale Drine.

- Po ko zna koji put Mirković je pokazao čovjekoljublje insistirajući da besplatno uradi spomenik dječaku Slobodanu Stojanoviću iz Donje Kamenice, kod Zvornika, simbolu stradanja djece u ratovima širom planete-kaže general Milomir Savčić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske.

I ne samo to, već god treba i koliko god može, Mirković pomaže ljude oko sebe, bez obzira što je put do uspjeha njegove porodice bio mukotrpan, težak i iscrpljujući, jer nije bio do onih koji su stasavali u gazde, već je bio i ostao sjajan srpski domaćin.