Đorđe Nastić, kaskader iz Bijeljine: Od “Džingis Kana” do “Vinetua”
Đorđe Nastić iz Bijeljine u penziju je otišao kao kaskader. Bio je mornar, ali je 1961. godine otišao na snimanje filma “Tvrđava Samograd” kao kaskader. Mlad, spreman poslije vojne obuke, željan nesvakidašnjeg, nastavio je taj posao sa beogradskom “Avalom”, radeći na blizu stotinu filmova. U svijetu kaskadera i filma proveo je tri decenije, a posljednji opasan zadatak, padove sa konja, izveo je na snimanju filma “Boj na Kosovu”, nakon čega je otišao u zasluženu penziju.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Skakao sam sa 50 metara iz helikoptera u slapove Krke, u filmu "Izgubljeni", i na startu se povrijedio, ali sam izdržao.Skakao sam sa Savskog mosta na noge, a to je mnogo teže nego na glavu. Na moju sreću, samo sam dva puta bio ozbiljnije povrijeđen, što je u našem poslu veliki uspijeh i sreća - priča Nastić, navodeći da je malo domaćih ili stranih filmova, u kojima je dublirao ili igrao klasičnog kaskadera, a da nije bilo po život opasnih scena. "Bitka na Neretvi", "Veliki transport", "Džingis Kan" i slični filmski spektakli samo su dio Nastićeve kaskaderske karijere.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Radio je mnogo, u domaćim filmovima i serijama, ali i u stranim, čije su ekipe dolazile da snimaju u Jugoslaviji. Najveći honorar dobio je kada se snimao "Džingis Kan" na Deliblatskoj peščari.Našim ljudima, priča Nastić, malo je poznato da su neki od najvećih i najgledanijih filmova snimali baš kod nas, u bivšoj Jugoslaviji, kao što je "Džingis Kan", "Vinetu", "Marko Polo", "Zlatna praćka" i drugi.
- Tad američki i ruski kaskaderi nisu prihvatili masovne i opasne scene, radilo se sve kao pravo,kao da je pravi rat,taj sudar kineske i mongolske vojske, preko 2.500 statista... Omar Šarif je glumio, bili su svi mediji iz svijeta. Najviše su se plaćali padovi sa konja - prisjeća se Nastić.
Dublirao je i Berta Lankastera u njemačkom filmu "Der Šut", a bio je dio tima na snimanju "Troje", "Crne šume", te u nebrojeno velikom broju domaćih filmova.Radilo se dosta na sigurnosti, ali scene su obično tako komplikovane da se ne može predvidjeti kako će sve ispasti na kraju, i da li će biti manjih ili većih povreda - priča Đorđe koji je kroz svijet filma upoznao ili se družio sa tadašnjim velikim zvijezdama filma.
- Mnoga od tih snimanja trajala su po nekoliko mjeseci ili nedelja, u najboljem slučaju. Bilo je prilike da se druguje sa mnogim filmskim zvijezdama, baš kao što su Omar Šarif, Sofija Loren, Bata Živojinoć i mnogi drugi.
