Život u sjeni

Da nesreća nikad ne ide sama, potvrđuju događaji koji su uslijedili nakon gubljenja vida. Tumor dojke, koji je pod hitno morao biti uklonjen u decembru, 2014.godine, izazvao je prve probleme u Milijaninoj bračnoj zajednici.

Naime, suprug doveo je u pitanje njenu sposobnost da se brine o djeci i kućnim poslovima podstaknut lošim komentarima svojih roditelja, te naprasno donosi odluku za Božićne praznike da proda kuću i tri dunuma zemlje, kako bi za taj novac kupio dva manja stana u gradu. To je izazvalo burnu reakciju njegove familije, koji su mislili da iza svega toga stoji Milijana.

Nakon 15 godina braka i troje djece, kao lavina na bolesnu Milijanu se sručila zlovolja muževljeve porodice u namjeri da ih rastave, što su na kraju i uspjeli. Suprug odlučuje da ode iz Milijaninog života, pod izgovorom da se zaljubio i da on više ne može izdržati izazove njihovog zajedničkog života.

Sa njegovim odlaskom stavljena je tačka na njihov dotadašnji život, ali je to, ujedno, bio početak novog životnog poglavlja, zvanog fizička i psihička tortura.

Kada priča o tom periodu života, Milijani i danas zadrhti glas i zjenice u oku zatrepere poput odraza mjesečine u vodi.

Jedne večeri njen suprug zazvonio je na vrata njihovog doma, u pratnji svoje majke. Milijana ih je ugostila, misleći da će čuti pokajnički govor od njega. Međutim, on je ćutao, umjesto njega, majka je progovorila.

"Ti ideš iz ove kuće, a djeca ostaju"- rekla je odlučno.

U Milijani je u tom trenutku sve bilo jasno, ili će kao lavica braniti svoju mladunčad ili će dozvoliti da joj oduzmu najvažniji dio njene duše, tri anđela, nastala iz njene utrobe. Kategorično je odbila njihov zatjev, što je prouzrokovalo nasilničku reakciju muža i svekrve. Te večeri zadobila je više udaraca koji će vječno ostati urezani u njenom pamćenju.

Nakon tragične večeri i konačnog razilaženja sa suprugom, Milijanu je čekala još jedna teška borba, zvana, dobijanje starateljstva nad djecom. Bitka za troje djece trajala je godinu i po dana, tačnije, sedam mučnih ročišta, na kojima je Milijana optuživana od strane supruga da je psihički poremećena i da je na antidepresivima.

Prinuđena da uradi medicinske analize, Milijana je uspjela da dokaže na Sudu da je psihički stabilna osoba, a u toj grčevitoj borbi najviše joj je pomogao Ombudsman za zaštitu prava djece i za zaštitu prava invalida, koji je potvrdio činjenicu da se ne smije uzimati u obzir Milijanin invaliditet kao nedostatak za dobijanje starateljstva nad djecom.

Sud donosi odluku da je Milijanin muž dužan plaćati alimentaciju od 200 KM za troje djece, što je bio još jedan korak u narednu tužbu. Jer kako nije plaćao alimentaciju u periodu od dvije i po godine, Milijana biva prinuđena da podnese Zatjev za izvršenje za nadoknadu zaostalih alimentacija, a odgovor bivšeg supruga je glasio - Tužba protiv djece, uz obrazloženje da se otac trajno oslobodi od plaćanja elimentacije jer je nezaposlen.

Milijana tvrdi da mu je u više navrata pronalazila posao, ali da je on uvijek odbijao, ne želeći da bude primljen u radni odnos, kako ne bi bio prinuđen da plaća alimentacije.

Nakon teškog razvoda i borbe da djecu sačuva kraj sebe, Milijana je dobijala iz Centra za socijalni rad 160 KM za tuđu njegu i pomoć. Međutim, onog dana kada je odlučila da nakon završene specijalne škole za slijepe i slabovide u Sarajevu, smjer fizioterapeut tehničar, polaže državni ispit u bijeljinskom Centru za bolničku rehabilitaciju, izgubila je pravo na socijalnu pomoć, jer Milijana više nije bila socijalni slučaj. Od tog trenutka, ona je za lokalnu zajednicu bila osoba radno sposobna.

Nakon godinu dana volontiranja u JU Banja Dvorovi, kao fizioterapeut, nije bilo izgleda, a ni volje tadašnjeg rukovodstva da se pronađe adekvatno radno mjesto za nju. Tada Milijana ulazi u začarani krug, koji vodi od Biroa za zapošljavanje do Centra za socijalni rad, gdje ni na jednoj adresi ne postoji riješenje za njen slučaj.

Prešavši put od verbalnog do fizičkog nasilja, koji je u više navrata ukrštao koplja sa diskriminacijom, Milijana je uspjela izvesti na put četrnaestogodišnju kćerku i dvojicu sinova od jedanaest i sedam godina.

Jedina sigurna primanja su joj dječiji dodatak od 105 KM koji će joj već ove godine biti znatno umanjen, jer joj najstarije djete puni 15 godina, pa samim tim gubi pravo na ovaj iznos, a na kućnu adresu svakog mjeseca stizaće joj sigurnih 35 KM, dodatak na drugo i treće djete.

Svo vrijeme najveću podršku i pomoć Milijana Smiljanić dobija od svoje porodice, shvatajući da je pogriješila što je na početku životne agonije krila od svojih roditelja pravu istinu koja se odvijala unutar bračnih zidina, smatrajući da je to sramota i da će se problem sam od sebe riješiti. Međutim nema te osobe koja ima snagu da sopstvenim mehanizmima prevaziđe nasilje, diskriminaciju, bolest i nemaštinu, bez pomoći nadležnih institucija i naravno porodice kao najsigurnijeg utočišta.

Danas Milijana živi kod roditelja penzionera, njihova primanja dovoljna su za lijekove i komunalne troškove, jer joj je otac dijabetičar, a majka boluje od reumatskog artritisa. Uprkos ozbiljnim oboljenjima, čuvaju i brinu o unučićima dok Milijana uzaludno traži stalno zaposlenje.

Nakon porodične stihije, Milijana pokušava da sredi svoj život, ne stidi se svoje prošlosti, niti da priča o njoj.

Uključila se u program Helsinškog odbora koji realizuje Projekat "Živa biblioteka" u cijeloj BiH. A u ovom programu, Milijana kao jedna od mnogih, predstavlja Živu knjigu, koju ona vjerno prepričava publici u raznim gradovima i opštinama.

Njena knjiga nosi naziv "Život u sjeni", podijeljena je u tri poglavlja: Život samohrane majke, Život žrtve porodičnog nasilja i Život slabovidne osobe, tačnije život u sjeni...

Na tim radionicima, Milijana kaže, da kroz priču o sopstvenom životu, mnogo pruža slušaocima, ali i mnogo dobija za uzvrat, jer na takvim mjestima često čuje razne ideje i prijedloge kako usmjeriti i osmisliti lični život.

I dok ona priča o svom životu, nadama i željama, saznajem, da se ova mlada žena vrlo često osjeća kao pčela zatočena u zatvorenoj tegli, i da u takvom stanju njena prevelika želja za rad i stvaranje nailazi na barijeru zvanu - okolina, koja nema sluha za Milijanine ideje, a ni potrebe.

Vrlo često možemo da čujemo, da se, ipak, čuda događaju, voljela bih da bezuslovno vjerujem u takvu tvrdnju, pa da pomislim, da ipak postoji rješenje za Milijanu Smiljanić, koje će prije ili kasnije, stvoriti mogućnost početka novog poglavlja njenog života...

A do tog trenutka... ostaje nam samo čekanje i nada!

Đurđa Jakov