Biblioteka preporučuje da pročitate...
San većine bibliotekara vjerovatno bi bio da politika realne traženosti određenih naslova prati književnu kritiku koja, ma koliko (kao i sve danas) bila stavljana pod znak pitanja, ipak brižljivo probira kvalitetom zaslužne knjige i ostavlja u amanet književnoj istoriji. Sa druge strane i književna istorija počesto odlazi u preuveličani akademizam i ostavlja malo prostora za široke čitalačke ukuse. Biblioteka, stoga biva i jeste jedino mjesto rezervisano za svakog čitaoca bez ostatka.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mjesto, koje sa jedne strane populariše kvalitetne naslove podržane i zvaničnim naučnim stavom, ali i mjesto gdje će i manje vrijedni naslovi biti jednako dostupni. Stavovi, ukusi, zvanična, nezvanična mišljenja... Sve je to relativno u polju gdje biblioteka figurira kao informacioni centar.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Otuda postoje pisci koji su svojim svakodnevnim, razgovornim stilom, takozvanim „niskim" temama, bivaju na margini zvaničnih čitanja, ali zato na listi traženosti u samom vrhu. Takav je, uvijek traženi Čarls Bukovski, te ako na polici nisu „Bludni sin" ili „Postofis", „Palp", „Žene" ili koji drugi roman čitaoci se jedino kod ovog autora, imunog na visokoparni književni stil, blizak uličnom govoru, nerijetko vulgarnom (kako samo zvuči naslov „Beleške matorog pokvarenjaka"!), u dijalogu sa bit-kulturom, neće libiti da posegnu za njegovom poezijom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U svakom drugom slučaju, proza je ipak, sigurno polje čitalaca (izuzimajući studente, koji prilježno bistre poezijom u sklopu ispitne lektire!).
Uz Ginsberga kao rodonačelnika, Bukovski je ipak najčitaniji bitnik, i neosporno je da će upravo ovim poetičkim odlikama uvijek imati svoje zavidno mjesto čitanosti.No, evo jednog autora koji je dobrim dijelom preteča te poetike.
Riječ je o Rejmmondu Karveru, zaista jedinstvenom književnom virtuozu. Iako je kratak priča njegov glavni izraz, one su toliko protkane banalnim životnim situacijama, malih ljudi, da to kratko vrijeme provedeno sa tek par junaka, ostavlja utisak mini-romana.
Mislićete dugo o tome zašto ćuran šeta sobom dok siromašni par sa žgebetom koje puže tu negdje nadomak tog ćurana raspravlja o iscurijelom freonu iz frižidera u avgustovske vrele dane.
Atmosfera foknerovska, ali simplifikovanost života dovedena do margina ostavlja utisak velike književnosti - na pola puta između prašinarske bitničke riječi i velikih narativnih sklopova visoke književnosti. Najreprezentatvniju njegovu zbirku „Katedrala" možete naći u vašoj biblioteci „Filip Višnjić".
Jelena Kalajdžija
