Narodna biblioteka "Filip Višnjić" preporučuje...
Staljin, Hruščov, Kalinjin, Ždanov...jesmo li se umorili od nanovnih pominjanja ovih imena u književnosti? Ili su isuviše inspirativna za nove obrade, a rana istorije preduboka da bi bila poravnana? Možda. No, monotonija nestaje ako oni na književnu scenu, ovoga puta stupaju kao lutke-marionete u fiktivnom (nenapisanom, samo zamišljanom) komadu Kunderinog Alena, jednog od četvorice protagonista „Praznika beznačajnosti“.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Čemu ova la fête de l'insignifiance? Da li ovako postavljen početak signalizira obesmišljenost istorije koja je bila sve samo ne smiješna? Naprotiv. Kundera u ovom kratkom, ali burnom romanu, pokušava da napravi distinkciju između besmisla i beznačajnosti. Ovaj roman nije apsurd. Ovaj roman nije nastavljač Joneska i Kamija. Ovaj roman je na tankoj granici da uplovi u polje apsurda, ali se vješto zadržava ističući upravo da beznačajnost nije frivolnost, već da nas ona „prati svuda i uvek. Prisutna je čak i tamo gde niko ne želi da je vidi: u užasima, u krvavim borbama, u najvećim nesrećama. Često je potrebna hrabrost da se ona prepozna u tako dramatičnim uslovima i da se nazove svojim imenom. Ali nju ne treba samo prepoznati, beznačajnost moramo naučiti da volimo."
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Milan Kundera prognanik i pisac svjetske slave ovim romanom poziva na ideju o beznačajnosti kao suštini postojanja i to poetički odlično izvodi. U ulovno realnom svijetu Alen, Šarl, Kaliban i Ramon žive svoje obične živote, svako svojom opsesivnom temom. Da, uprav kao središte Kundera postavlja temu ponad radnje i u toj misaonoj igri pojedinaca koji teku paralelno i lahorasto presjecaju svoje životne putanje, vrhunac ostvaruje kada se lutkarska imaginacija izlije u uslovno rečeno stvarni svijet, među bezazlene šetače Luksemburškog parka. Tu, nadomak nikad odgledane Šagalove izložbe (gdje se čak i umejtnost tretira kao beznačajnost, zbog dugačkih redova), puškom mlati jedan lovac, ne sasvim običan, nego Staljin glavom, aludirajući na totalitarističku anegdotu o dvadeset i četiri jarebice.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Smjelo i zahtjevno, zanimljivo i gotovo suludo - upustite se u karnevalsku avanturu „Praznika beznačajnosti".
Jelena Kalajdžija











