Briga o unucima utiče na dugovečnost
Možda je reč o dodatnoj vežbi, o mentalnom izazovu ili jednostavno o psihološkom uticaju, ali starije osobe koje provode puno vremena sa svojim unucima boljeg su zdravlja i duže žive, pokazalo je nedavno sprovedeno istraživanje nemačkih naučnika.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ustanovili su da je polovina deka i baka koji su povremeno brinuli o unucima bila živa i 10 godina nakon prvog razgovora, a oni koji to nisu upražnjavali, kao i oni koji nisu imali unučadi, umrli su u predstojećih pet godina.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Rezultati ranijih studija u sklopu kojih su dede i bake bili zaduženi za celodnevno čuvanje unuka pokazali su da je takav zadatak za njih bio vrlo stresan i iscrpljujuć.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Očekivanje bilo čega zauzvrat moglo bi vrlo brzo rezultovati frustracijom ako ne usledi neka vrsta zahvalnosti".
"Erhard Hakler, direktor nemačkog Nacionalnog udruženja starijih osoba (DSL), i sam deda, kaže da ga povremena briga o unucima održava mentalno i fizički zdravijim."Jednostavno ulestvujte u svemu, bez obzira na to da je li reč o društvenoj igri ili odlasku na bazen. Jer, bez unuka to verovatno ne biste činili", kaže.
Istovremeno ističe da nema ničeg neobičnog u tomu što niko od deda i baka ne želi biti "bejbisiter" 24 sata, te da to treba jasno istaknuti na samom početku."Svojoj deci možete reći: Volimo unuke, ali podizali smo vas i sad nam treba malo slobodnog vremena za nas same", predlaže Hakler.
I osobe bez unuka koje su angažovane u raznim društvenim događanjima imaju duži životni vek."Za dobar, kvalitetan život najvažnije je osećati se potrebnim", kaže Kristof Englert, naučnik s Leibniz instituta za starenje u Nemačkoj.
U procesu starenja važno je osećati se cenjenim i potrebnim, te imati osećaj vrednosti bez obzira na to ispunjava li vas čuvanje unuka ili neki drugi angažman, zaključuje Englert.











