Neđeljko i Vasiljka 70 godina u braku: Malo smo se milovali, malo radili!

Tako je ostalo zapisano da je ovo mjestašce selo stogodišnjaka, jer je u njemu odvajkada bilo najviše ljudi koji dožive tu dob. Danas o tome svjedoče njihovi grobovi.

Reporteri "Dnevnog avaza" posjetili su ovo selo. Sve je isto kao i prije četiri godine, kad je naša ekipa, također, bila ovdje - Neđeljko i Vasiljka Janjić, najstariji mještani, još su tu.

Doduše, Neđeljko je malo obolio. "Muči me kamen u bubregu", govori nam s vrata. U kući, vatra u ognjištu.

Vasiljka sad nikako ne čuje, s njom se umiju sporazumjeti samo nevjesta, koja se brine o njima, i Neđeljko.

- Još smo na nogama. Znam ja kad ste vi prošli put bili, išao sam s vama do zelenog duba - sjeća se ovaj starac od, službeno, 92 godine, a neslužbeno i stariji.

Zeleni dub je mjesto koje je dobilo ime po vječito zelenom hrastu. Mještani vjeruju da je pod njegovom krošnjom spavao Sveti Sava pa je zbog toga vječito zelen.

- Nema ovoj Bosni spasa bez jakog sela. Odoše svi, ode omladina. Gledam ja televiziju, vidim koliko je sati. Prije smo svi živjeli od duhana, stoke... Danas nema ko raditi. A i klima se promijenila, sve je to do ljudi - govori Neđeljko.

On i Vasiljka u braku su sedam decenija.

- Mi smo se uzeli kad sam ja imao 23 godine. Morali smo raditi, jesmo se i milovali, a nismo od rada imali kad da se svađamo - govori Neđeljko, dok nevjesta dobacuje:

- Bog ti pamet dao, pa neko ne poživi 70 godina, a oni toliko u braku.

Nema straha

Njih dvoje imaju 11 praunučadi. A, najbitnije, imaju jedno drugo.

- Ne bojim se ja smrti, samo neka bude s nogu, da ne padnem na postelju - dobacuje Neđeljko.

Pitali smo ga i šta je recept za dugovječnost ljudi u Bančićima.

- Priroda, sinko. Zdrava hrana, voda, čist zrak i šta će ti tablete i doktori - odgovara.