Pronađena tabla, izgubljenog vremena!
Od slavne željezničke pruge Ugljevik –Rača koja je izgrađena 1918. godine, a nešto više od tri decenije kasnije i pruga koja je povezivala Semberiju sa Šidom, ostalo je samo željeznička stanica, zarasla pruga i napuštena dvojezična tabla, koja je u slavna vremena stajala na toj zgradi i bila glavni orijentir svim putnicima tokom putovanja.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Od poslednje vožnje prošlo je 13 godina, a to neobično prevozno sredstvo otišlo je u istoriju kao simbol jednog vremena u kojem su Semberci rado putovali željezničkom prugom, jer uz ravnomjerni neobični zvuk čuvenog šinobusa koji se klatio u svom ritmu, putnici su imali priliku da se ispričaju sa prolaznicima, razgledaju predjele semberske ravnice koja se potom stapa sa vojvođanskom panoramom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Danas zapuštenu željezničku stanicu obilaze samo povremeno radnici Komunalne službe za održavanje zelenih površina, jer za druge na tom mjestu nema ništa zanimljivo i dragocjeno što bi njihovo oko zapazilo.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Upravo na tom smetlištu jednog vremena, rukovodilac Službe za održavanje gradskog zelenila, Miroslav Vujanović spazio je zapuštenu tablu, na kojoj je ispisano ćiriličnim i latiničnim pismom - BIJELJINA, koja je svojevremeno krasila rustično zdanje gradske željezničke stanice.
Ta tabla kao da je čekala sve ove godine nekog da je uoči i prepozna njenu vrijednost, jer ona nije tek običan iskrivljeni komad lima već svjedok jednog vremena, za neke možda oskudnijeg, ali svako bezbrižnijeg perioda u kojem se svakom putovanju, pa i do Šida pristupalo praznično i sa nestrpljenjem..
Ko zna šta bi se dogodilo sa tom tablom da je radnici bijeljinskog preduzeća „Komunalac" nisu sklonili na sigurno mjesto, bila bi, možda, pokupljenja uz put sa ostalim sekundarnim sirovinama ili bi i dalje stajala u zapuštenom krugu željezničke stanice.
Svjesni da ne može ostati vječno u prostorijama njihove firme i da joj je možda pravo mjesto upravo u bijeljinskom Muzeju „Semberija", kontaktirali su ovu ustanovu kulture koja je srdačno prihvatila ideju o preuzimanju čuvene table, gdje je već pronašla mjesto među ostalim pohranjenim predmetima... i po svemu sudeći biće važan eksponat na jednoj od narednih tematskih izložba.
Putovanje table od majstorske radionice do zvaničnog izlaganja na zgradu željezničke stanice pedesetih godina prošloga vijeka, pa sve do njenog današnjeg izgleda može se sagledati kroz istoriju Semberije koja je svojevremeno bila centar željezničkog saobraćaja, kao i sama putovanja starosjedilaca koji su emotivno bili vezani za prugu i čuveni šinobus.
Međutim, bilo je potrebno da prođe više od deceniju da bi jedan doseljenik Miroslav Vujanović pronašao napuštenu tablu i vođen idejom da svaki predmet, koji možda nema upotrebnu vrijednost, ipak posjeduje onu drugu osobinu, mnogo vrijedniju, a to je svjedok prošlosti ovoga kraja...
Đurđa Jakov
22° 10°
