Guščije meso s imanja Pantića iz Triješnice jedu bogataši, a perje žele i Japanci

Tako su još jednom potvrdile legendu o guskama koje su gakanjem spasile Rim od napada Gala, koji su ga opsjedali 390. godine prije nove ere.

Skupa oprema

Gazdarica Milica Pantić kaže da farma gusaka, odnosno Poljoprivredna zadruga „Anser", kako se zvanično zove, postoji od 2012. godine.

- Trenutno u jatu imamo oko 600 gusaka, vrste italijanska bijela. Guske su svaštojedi, a mi im pripremamo travu, zimi sijeno i kukuruz. Svake godine ostavljamo matično jato koje broji stotinjak gusaka oba spola. U proljeće one snesu od 60 do 70 jaja, mi ih inkubiramo i dobivamo nove mlade. Hranimo ih do kraja godine i molimo Boga da nađemo tržište za njih. To je najveći problem u ovoj proizvodnji - govori Pantić.

Dodaje da je guščije meso izuzetno cijenjeno u svijetu. Konzumiraju ga bogati Evropljani, a dvostruko je skuplje od pilećeg mesa. Čak je skuplje i od ćuretine.

- Problem nam predstavlja i nedostatak linije za klanje gusaka u BiH. Takve opreme nema ni u Srbiji. To je skupa oprema, nama nedostižna. Sve radimo ručno. Ima mnogo perja koje treba očistiti - pojašnjava ona.

Bez dogovora

Guščija džigerica je cijenjena i skupa. Kilogram košta oko 200 KM. Na cijeni je i rastopljeno guščije salo, posebno traženo za liječenje respiratornih bolesti. Milica ističe da guske, ako se dobro hrane, mogu dostići težinu i do šest, pa i sedam kilograma.

Za perje Pantićevih gusaka interesirao se jedan se trgovac iz Sente, ali dogovor na kraju nije postignut. Milica kaže da Japanci kupuju klasirano, zrelo perje, i dobro ga plaćaju.

- Bilo je zainteresiranih i iz Japana za kupovinu perja naših gusaka, ali šteta što su predaleko, pa je na kraju i to sve propalo - dodaje ona.

Inspiracija za diplomski, magistarski rad i doktorat

Guske s farme Pantića već su bile tema po jednog diplomskog i magistarskog rada, a u pripremi je i doktorat posvećen ovim pernatim stvorenjima. Toliko su popularne da su korištene i u snimanju nekih igranih filmova.