Sanjanin Nafiz Maličević punih 60 godina sakuplja smrtovnice

Kaže kako ih ima nekoliko hiljada i žali što ih je značajan broj nepovratno uništen tokom ratnih dešavanja, kada je bila zapaljena njegova kuća. Prisjeća se kako je prvu osmrtnicu skinuo sa stabla lipe davne 1958. godine, kada je ovaj neobični hobi postao njegova opsesija.

Od tada svakodnevno posjećuje mjesta gdje se postavljaju obavijesti o umrlima, skida ih i smješta u svoj arhiv. Dok lista albume u kojima su osmrtnice lijepo složene i sortirane, iskrsavaju uspomene i sjećanja na brojne preminule i zaboravljene Sanjane.

Ima fotografiju svake ili dio na kojem su upisani podaci o umrlom, mjesto ukopa, godina, datum, ime i prezime. To je kao u matičnom uredu, kada tražite smrtni list pokojnika.

"Volim imati osmrtnice dragih ljudi koje sam poznavao, svojih prijatelja i sugrađana, bez obzira na to ko je koje vjere ili nacionalnosti bio. Iz toga se, evo, izrodilo da sam postao pravi 'ovisnik' o osmrtnicama. Često se dešava da dođu ljudi i interesuju se kada je preminuo neki njihov bliski rođak ili prijatelj. Ja tada izlistam arhivu i kažem im tačan datum", govori Nafiz dok prebire po fotografijama umrlih. Njegova supruga Naila nerado gleda na njegov hobi i kaže kako bi više voljela da se bavi nečim drugim.

"Svako se nečim bavi, a on je izabrao osmrtnice. Ovo je za mene ludost. Ranije se dešavalo da idemo autom negdje. Bez obzira na to da li grmi, sijeva ili padaju kiša ili snijeg, ako bi ugledao osmrtnicu, on će stati pa makar sve otišlo k vragu. Skinut će osmrtnicu sa drveta ili nekog drugog mjesta i nastaviti put kući. Ne mogu se požaliti na njega kao muža, vrijedan je, iskren, voli porodicu, ali to mi je stvarno neobičan hobi", čudi se Naila.

Na kraju razgovora Nafiz nam je otkrio i jednu tajnu. Izradio je svoju osmrtnicu, samo još treba upisati datum smrti. Na kraju dodaje kako bi najviše volio znati hoće li neko njegovu skinuti i arhivirati onako kako to on uredno radi već punih 60 godina.