Zašto se kaže „pao s kruške“ kada se neko ponaša kako ne treba

Tako se i nameće pitanje zbog čega su glupost, smušenost, neljubaznost i slične negativne ljudske osobine povezane upravo s kruškom, a ne s nekim drugim drvetom ili voćkom (recimo, jabukom, trešnjom ili višnjom).

Objašnjenje za to može se naći u knjizi Veselina Čajkanovića „Rečnik srpskih narodnih vjerovanja o biljkama".

Kako piše u toj knjizi, stara kruškova drveta su kod našeg naroda na zlu glasu. U suprotnosti s jabukom, kruška se smatra za „zlo drvo", za drvo demona. U narodnim pripovijetkama pod kruškom se skupljaju đavoli, a na njoj se nalazi i vještica.

Iako je kruška, prema mišljenju Čajkanovića, „u staroj religiji, izvjesno, imala bolji ugled i čak uživala izvjestan kult", za šta se navode i brojni primjeri, naš narod ju je uglavnom doživljavao kao „zlo drvo", na kojem se skupljaju demoni, vještice i druga zla stvorenja, pa čak i sama smrt.

Zato je one koji bi se slučajno našli u tom društvu, na krušci, pa pali sa nje, narod smatrao ludim, glupim, nerazboritim i sl. Tako su, onda, nastali i ustaljeni izrazi kao da je pao s kruške (u značenju: zbunjen, smeten, smušen...) i nisam (nisi, nije...) pao s kruške (u značenju: nisam lud, budala, glup, ograničen...).