Sezonaca ni za lijeka, u Semberiji dnevnica 40 KM

Poslovi u poljoprivredi poput sijanja i kopanja na njivama te rezidbe i berbe voća traju od ranog proljeća do kraja jeseni, a šansu za zaradu imaju nezaposleni, studenti, srednjoškolci i mnogi drugi. Međutim, poljoprivrednici kažu da je malo onih koji su spremni da zasuču rukave, te da im je iz sezone u sezonu sve teže naći radnike.

Dnevnica koja se u prosjeku kreće od 35 do 40 maraka, obrok, piće i prevoz, dodaju, izgleda nisu dovoljan motiv svima koji se žale na nedostatak posla i besparicu, da barem tokom sezone nešto zarade.

Predsjednik Udruženja povrtara RS Brane Mastalo očajan je zbog manjka radne snage, jer ne uspijeva da isporuči dovoljne količine povrća naručiocima.

- Dva dana su bili sveci i niko nije htio da dođe i radi za 35 KM. Gori nam pod nogama, stižu luk, kupus, krompir, moramo pripremiti robu, ali nema ko. Tako je i drugim danima, mladi se stide posla na njivi, kažu da im je teško, nemaju snage, bole ih leđa i slično - priča Mastalo.

Ističe da poslovi u povrtarstvu nisu teški i da ne iziskuju mnogo fizičke snage, jer se dosta radi mašinski i sjedeći.

- Trenutno je aktuelno čišćenje luka u halama i to sjedeći. Na njivama je u toku sječa kupusa i radi se od sedam do sedam - rekao je Mastalo.

Sve je manje i onih koji su spremni da se uhvate makaza i orezuju voće, iako dnevnica za ove poslove prelazi 50 KM.

- Ova godina je veoma rodna, obećava dobar kvalitet i berbu tokom jeseni, zbog čega imamo potrebu za angažovanjem većeg broja radnika kojih, jednostavno, nema. Malo je ljudi koji dolaze da rade i to su mahom penzioneri, koji nikada nisu radili u voćnjaku i nestručni su. Nadamo se da kad krene berba nećemo imati problema, jer mogu brati i žene, srednjoškolci, studenti - rekao je predsjednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović i dodao da sezonci na području Gradiške tokom berbe voća zarade oko milion maraka.

Naglasio je da se satnica kreće od tri do četiri KM, a u prosjeku se dnevno radi oko deset sati.

Da sezonaca nema ni za lijeka tvrdi i predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača i mljekara RS Vladimir Usorac.

- Poljoprivreda se svela na domaćinstva. Ko unutar svoje porodice nema radnu snagu koja može obavljati sve poslove teško da može opstati. Gotovo je nemoguće naći sezonce, iako mjesečna plata izađe oko 1.000 KM. Kad raspišem oglas za zapošljavanje niko ne dolazi po tri mjeseca, a oni što zovu pitaju radi li se u kancelariji i smrdi li na farmi - žali se Usorac.

Poljoprivrednik Boško Radić iz Semberije kaže da za sada nema većih problema sa angažmanom radne snage, ali se boji da će kroz dvije-tri godine ostati bez sezonaca.

-Svako jutro kombijem odlazim u Janju gdje su pretežno izbjeglice i raseljeni. Ti ljudi žive veoma teško i spremni su da rade u polju. To su svake godine jedni te isti radnici, a problem je što su stari i kroz koju godinu neće biti u stanju da rade. Mladi neće da kopaju ili odoše u inostranstvo - priča Radić i dodaje da svojim nadničarima dnevno plaća 40 KM, a obezbijedi im i doručak, ručak, piće, kafu i prevoz od kuće do njive i nazad.

Uvoz radne snage

Vladimir Usorac kaže da će Srpska uskoro biti primorana da uvozi radnike te da neki poljoprivrednici već angažuju radnike iz Moldavije, Rumunije i Srbije.

- Mladi i ljudi srednjih godina koji su u punoj radnoj snazi odlaze u zemlje Evropske unije, a kod nas ostaju stari koji nisu radno sposobni - rekao je Usorac.

I Dragoja Dojčinović kaže da na semberskim njivama radi sve više ljudi iz Rumunije i Bugarske.