Narodna biblioteka "Filip Višnjić" preporučuje...
„Dečaka iz vode“ svi znaju, ali malo ko je čitao monografiju Milana Mladenovića istoimenog naziva, koju je priredio Flavio Rigonat.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Sastavljena iz faksimila dokumentarne građe, fotografija privatnih i sa javnih nastupa, ali i autorskih, osim biografskih podataka, odlomaka iz intervjua i kritika, kompletne diskografije, najveći i najvrijedniji dio ove knjige zauzima poezija. I to upravo ona poezija koja čini naveće hitove tragično zgasnule, ali i vječno sjajne grupe „EKV".
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
I naravno svih ranijih faza u kojima je Mladenović, svirao, pjevao i pisao, prije „EKV"-a, počevši od „Limunovog drveta", preko „Šarla Akrobate" do „Katarine II".
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Svi oni koji su pjevali, ali nisu nikada pročitali stihove poput: Vidi kakva predivna zgrada/ balkon, zid sa divljim ružama/ Atlas nosi kuglu iznad glave/ Grci, mit i legenda// magla češlja pramen na ulici hladan dah sa zapada gar se crni svuda po snegu plava bluza i kifla pred čas// rođen sam u getu/ tako nešto zadaje strah/ rođen sam u getu/ tačno u čas da vidim... Ili: na vršcima prstiju/ u noći bez meseca/ hodaj// sa dahom u ušima/ i srcem u petama/ hodaj// kao žena na štiklama/ take a walk on a wild side/ i strojevim korakom/ na granici ukusa/ hodaj... hodaj// sa parom tek stečenih/ glatkih nogu do pojasa/ sa ritmom uzdaha/ u pulsu prolaznika/ hodaj... hodaj// biranim ulicama/ u grbavim oblacima/ još krupnijim koracima/ na zvonkim jezicima/ hodaj... hodaj.
Bez onih čuvenih rifova ili Magine klavijature, vrlo teško ćemo uspjeti da pronađemo ritam ove poezije kao pisane riječi, ali kada dopremo do njega, biće nam jasno da i bez sinkretizma ona duboka metaforičnost koju nosi prepoznatljiv zvuk, još jače prosijava kada se stihovi pročitaju.
I ovdje ne mislimo na popularnost koju je donio novi talas svojim neobičnim zvukom, već upravo na onu vrijednost koju nosi sama riječ. Ova poetika išla bi u neoavangardno naslijeđe Rešin-Tucića, Novice Petkovića, Voje Despotova.
Malo drugačiji, svježiji, poznat, a neobičan poziv na čitanje, upravo iz ove sjajne, plave knjige pozdravlja stihovima iz čuvene pjesme „Zajedno": „...ovi ljudi su valjda zaslužili bolje/mi to možemo zajedno."
22° 10°
