Dragan Stanišić, ponosni otac dva para blizanaca
Dragan Stanišić, vkv mašinbravar, radnik Vazduhoplovnog zavoda „Orao", ponosni je otac četvoro djece, Jelene i Konstantina, koji su trećeg juna napunili četiri godine, te Magdalene i Uroša koji prije mjesec dana napunili dvije godine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dragan je svojevremeno, kada je stariji par blizanaca imao deset mjeseci, iskoristio zakonsku mogućnost i uzeo je porodiljsko bolovanje u svom preduzeću.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
„Meni je to bio najljepši period u životu. Bio sam s njima, posmatrao njihove prve korake, slušao njihove prve izgovorene riječi. Mislim da bi svaki otac trebalo bar dio porodiljskog odsustva da iskoristi i da učestvuje u podizanju djece. Oba roditelja se moraju posvetiti podizanju i vaspitavanju djece podjednako. Ni po čemu nisam poseban u odnosu na druge bračne parove. Radim sve ono što radi i moja supruga. Ne pomažem svojoj supruzi u kući, kako obično drugi kažu, već radim ono što je dužnost i obaveza svakog roditelja. Kad čujem da neko kaže „pomažem supruzi", malo mi to izgleda izvještačeno."
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dragan ističe da učestvuje u obavljanju svih kućanskih poslova, bez razlike. Ova porodica s četvoro djece za sada odlično funkcioniše.
„Ja sam i otac i majka, kao što je i Slađana prihvatila sve poslove, bilo da se radi o pranju i peglanju veša, kupanju djece, usisavanju tepiha, presvlačenju djece, hranjenju. Dogodi se da majka ne bude po četiri do pet dana s njima, tako da sam u prilici da obavljam sve poslove oko njihovog čuvanja i hranjenja. Stavljam se u njenu ulogu, jer bi i ona to radila da je s njima sama 24 sata neprekidno".
Dragan kaže da je teško, ali da se on kao otac, uz suprugu, maksimalno trudi da pravilno podiže i vaspitava svoju djecu.
„Pozitivno razmišljamo o životu, a kada pozitivno razmišljaš, nekako se sve stvari slože onako kako treba. Naučio sam i neka jela da pripremam, tako da se dobro snalazim i u kuhinji. Prošle godine sam na manifestaciji „Zlatni kotlić" u Dvorovima pripremao riblju čorbu. Prijatelji, njih petnaestak, bili su oduševljeni, jer niko od njih nije vjerovao da sam prvi put skuvao tako ukusnu riblju čorbu. Svakodnevno i sam pripremam djeci po tri obroka, tako da sam uz djecu naučio i kulinarske vještine".
Dragan kaže da djeca, dva para blizanaca odlično funkcionišu. Stariji se bore za svoj status, što je prirodno i normalno. Ipak, nema svađe i koškanja.
„Stariji sin, Konstantin, privrženiji je mlađoj kćerki, Magdaleni, dok se starija kćerka, Jelena, više druži sa mlađim Urošem. Nekako su se pronašli, iako su njih četvoro potpuno različiti po karakterima, kao i da nisu blizanci. Čak ni po izgledu ne liče puno jedno na drugo. Stariji par blizanaca trenutno ide u obdanište, tako da se možemo malo više posvetiti mlađem paru blizanaca".
Slađana, po zanimanju ekonomski tehničar, sa deset godina radnog iskustva, trenutno nezaposlena, majka zdravih i veselih dječaka i djevojčica, kaže da naveče planiraju obaveze za naredni dan.
„Uvijek planiramo svaki novi dan, ali i satnicu, tako da znamo kada se šta radi. Tačno znamo kada je vrijeme za jelo, za kupanje, za spavanje. Tako je i nama lakše da se organizujemo tokom dana. Moja uloga je da provodim više vremena s djecom, jer trenutno ne radim", kaže Slađana.
Dragan zaključuje da podizanje više djece ne predstavlja poseban finansijski problem.
„Više je u pitanju psihološka blokada u glavi. Ljudi se plaše proširenja porodice, čak i ulaska u brak i rađanja prvog djeteta, sve zbog finansijskih problema. Četvoro djece podižemo s jednom platom. Uvijek se nađe rješenje i zatvorimo mjesečni budžet. U odnosu na ono što imamo, četiri osmijeha ujutro i naveče, sve drugo je manje važno. Mislim da se isplati pomučiti se oko njih", kaže Dragan, ističući da u svemu ovome imaju podršku njegove majke i sestre, Slađanine majke, Draganove punice, ali i prijatelja.











