Porodica Đokić iz Zagona: Borba za potomstvo trijumfalno završena!

Bračni par Dragiša i Ivana Đokić prvi su srećnici u Bijeljini kod kojih su oba postupka vantjelesne oplodnje bila uspješna, što je prava rijetkost.

Borba za potomstvo trijumfalno završena

Dragiša i Ivana Đokić iz semberskog sela Zagoni zajedno su od 2002. godine. Svoju ljubav krunisali su brakom 2006. ali, onaj očekivani sljedeći korak- prinova, nije se dešavao. Prolazile su godine i ovaj par odlučio je da je dosta čekanja. 2012. godine, nedugo nakon što je RS odobrila i drugi besplatan pokušaj vantjelesne oplodnje, Dragiša i Ivana krenuli su u ovu, veoma zahtjevnu i emocionalno iscrpljujuću proceduru. Trud se isplatio.

"Ostala sam u drugom stanju. Bila je u pitanju blizanačka trudnoća, ali u trećem mjesecu srce jedne bebe prestalo je da kuca. Do kraja je uspjela da se održi jedna beba. 27. marta 2013. rodila se naša Tamara"započinje priču Ivana.

Tako su, tada 34-godišnja Ivana i četrdesetogodišnji Dragiša, dobili bitku za sticanje potomstva koja je trajala godinama.

"Rodila se Tamara!"

"Mama, tata, hoću sestru ili brata"

Tamara je rasla kao veselo i zdravo dijete okruženo ljubavlju, ali nešto je toj slici falilo da bude savršena- bata ili seka.

Iako su nalazi pokazivali da nema nikakvih problema niti prepreka začeću, do trudnoće nije dolazilo. Vođeni prethodnim pozitivnim iskustvom, Dragiša i Ivana odlučili su da iskoriste i drugi besplatan pokušaj vantjelesne oplodnje.

"U julu 2016. godine krenuli smo u drugu proceduru. Parovi koji kroz to prolaze dobro znaju koliko je to iscrpljujuće, ali suprug i ja smo jedno drugom bili bezrezervna podrška. Ta 2016. godina završila se najljepšim mogućim vijestima- ponovo smo očekivali prinovu", sa suzama u očima nastavlja Ivana.

Ovoga puta imali su još više sreće. Tamara je u avgustu 2017. godine dobila i brata i sestru- na svijet su došli Sofija i Stefan.

Mnogo obaveza, ali triput više sreće

"Naša borba se, biću sloboan da kažem, završila trijumfalno. Kako nam je rečeno, mi smo prvi par u Bijeljini kod kojeg su oba potupka vantjelesne oplodnje bila uspješna. Za nas nema veće sreće", kaže Dragiša, koji sa suprugom uživa u svim poslovima koje roditeljstvo donosi.

Ivana nastavlja: "Dragiša nije namćor kao neki muškarci, pa da žena mora sve. Obožava djecu, kao i ja i sve poslove dijelimo. Da je lako, nije. Ima mnogo obaveza. Ali kad nam se naša tri vragolana osmijehnu, sve se zaboravi."

Ivana ne radi, pa je sa mališanima kod kuće po cijeli dan. Dragiša je zaposlen u preduzeću "Spektar drink" kao vozač, a nakon posla, rad nastavlja kod kuće, na selu, gdje uvijek ima obaveza.

"Važna je samo organizacija", kaže Dragiša, a njegovu rečenicu dopunjava Ivana: "Tako je. Za njih će uvijek biti dovoljno. Ovih dana nekad stignemo da napravimo ručak, nekad ne, jer Sofiji i Stefanu rastu zubići i to nam je prioritetno. Ali, kako kaže ona izreka, kad se vrijedne ruke slože, sve se može."

Najviše ima ljubavi, završavaju priču ovo dvoje ljudi koji su najbolji primjer da ne treba odustati od borbe, ma kakva ona bila. A Tamara, Sofija i Stefan se samo zadovoljno smješkaju...