Ljilja Lukić, novinarka u patikama

Trčanje, sportska aktivnost s ponajvećim zdravstvenim benefitima, a za koju nije potrebno neko posebno znanje, niti iskustvo, pa čak ni preveliki budžet, polako, ali sigurno, osvaja i Bijeljinu. Štaviše, sve je više onih koji se trčanjem počinju baviti ,,iznenada", bez ikakve prethodne sportske navike i u vrlo kratkom roku od pukog održavanja forme dođu do vrlo impresivnih dostignuća u kilometrima.

Taj trend, kako je potvrdila jedna od članica trkačke zajednice našeg grada novinarka Ljilja Lukić, oslikavaju i podaci s polumaratona i maratona u regionu na kojima je sve veći broj i naših sugrađana.

Osim toga što je sve veći broj ,,novih" trkača opšti svjetski trend, može se reći da su u Bijeljini veliku ulogu u popularizaciji ove aktivnosti odigrale tzv. škole trčanja. Tako je počela da trči i Ljilja Lukić.

-Bilo je to prije četiri godine. U školu trčanja sam otišla da uradim prilog za medijsku kuću za koju radim, a koja je počinjala povodom Osmog marta, samo za žene. Imali su grupe za napredne i za početnike. Napredni su spremali svoj prvi polumaraton, a početnici su trebali da istrče svojih prvih pet kilometara. Programom je određeno da pripreme traju tri mjeseca, a trenirali su u Gradskom parku. Nisam dugo razmišljala, a pomisao na to da li imam patike i imam li vremena, vrlo brzo su nestale u lijepoj atmosferi koju sam osjetila u razgovoru s njima, priča Ljilja koja je i urednica najjačeg trkačkog portala u BiH, portala Moje trčanje, pokrenutog prije dvije godine, a pokrenula ga petočlana ekipa entuzijasta.

- Cilj koji sam imala na početku bio je da mogu svaki drugi dan da istrčim pet kilometara. Kad sam bila u grupi za početnike, oni koji su se spremali za polumaraton, a dužine treninga im iznosile 16 i više kilometara, mislila sam da je to za mene nedostižno. Međutim, za samo par mjeseci nešto se prelomilo u meni i zaključila sam da to mogu i ja, kaže Ljilja koja je svoj prvi polumaraton istrčala te godine u oktobru mjesecu u Apatinu.

Tada je krenuo niz od 12 polumaratona u godinu dana, a 12. je bio ponovo u Apatinu. Trke su bile u Apatinu, Beogradu, Novom Sadu, Ceru, Plitvičkim jezerima....

-Danas redovno trčim i polako ali sigurno, postižem svoje lične ciljeve. Okružena sam grupom entuzijasta s kojima trčim u regionu i osvajam polumaratone. Spremam za noćnu trku u Tuzli koja će se održati 21. jula. Zahvaljujući trčanju uspjela sam obogatiti svoj lični život brojnim lijepim poznanstvima i ostvarenim ciljevima, ističe Ljilja dodavši da je trčanje životna filozofija koja mijenja pogled na svijet svakome ko počne da se bavi ovom aktivnošću.

Kako kaže, trčanje je, čak i kad je zahtjevno, mali napor za tijelo, ali veliki odmor za dušu, te zato nema vremena koje je loše za trčanje.

-Kiša, snijeg, visoke ili niske temperature nisu razlog da ne odem u park i trčim. Tamo se nađem sa drugim trkačima i već dok se zagrijavamo uronimo u naše trkačke priče. Sate možemo provesti pričajući o trkama na kojima smo bili, konfiguraciji terena polumaratona što smo ih istrčali, ozledama koje smo ,,zaradili", dobrim i lošim patikama, priča Ljilja priznavši da joj je sada polumaraton prestao biti veliki izazov. Hoće više.