FOTO "Čudesna Kina" kroz objektiv Slobodana Krstića

Krstić kao umjetnički fotograf dobro je poznat u svom rodnom gradu, međutim, za svojih pedeset godina plodotvornog rada u domenu umjetničke fotografije doživio je brojne transformacije, jer po svemu sudeći nije želio da bude sluga okamenjene umjetnosti.

Krstić se zasigurno vodio činjenicom, da kamen koji se kotrlja, na njega se mahovina ne hvata, što je potvrdila i večerašnja izložba koja vjerno prikazuje, za nas nepoznati i nedokučiv svijet drevne civilizacije, ali koja u momentima podsjeća na svakodnevnicu koja je dio svake druge kulture i društvenog poretka.

Posjetioci koji su došli da vide premijerno Krstićeve fotografije imali su priliku sagledati kako se na njima tradicija prepliće sa modernim, raskoš koja se sukobljava sa ogoljenom oskudicom, kolektivni duh azijskog naroda i individualnost, sve ono što je Krstićev objektiv za nekoliko mjeseci, koliko je boravio u Kini, Hong Kongu i Makau, vješto zapazio, dokumentovao i na poslijetku, u svojoj viziji umjetnički nadogradio.

Osim pokreta, smjene dana i noći, osim kolektivnog prikaza, Krstić i ovaj put "Čudesnu Kinu" prikazuje kroz lik azijske žene, koja vjerno prati sve ove godine Krstićev razvoj i umjetničko predstavljanje.

Zanimljivo, sa kojom toplinom, nježnošću i sa velikim poštovanjem sam autor govori o azijatkinjama, opisujući ih kao nježna bića pitomih kontura lica i jako umilnog i prijatnog ponašanja, koje ga po svemu sudeći, nisu ostavile ravnodušnim.

Oduševljenje samog autora dalekim i za nas nepoznatim svijetom, primjetila je i istoričarka umjetnosti Ifigenija Vasilić, koja je u svojoj recenziji, povodom otvaranja izložbe, napisala: "Kina je izvjesno za svakog zapadnjaka velika tajna. Svi je možemo samo zamišljati, na osnovu onoga što znamo o njoj".

Ja ću večeras reći, da je za svakog od nas umjetnost majstora fotografije Slobodana Krstića jedna velika tajna, uvijek na korak da je spoznamo, međutim, ono što je dobro, jeste vidljiva želja da je razumijemo, u najmanju ruku kao što je razumiju Krstićevi prijatelji i saradnici Milijanko Miholjčić, kustos Galerije, bez čije ideje ne bi bilo ni same izložbe Krstićevih fotografija u Bijeljini.

Istovremeno, veliku podršku naš majstor fotografije dobio je i ovog puta od svog kolege i dugogodišnjeg prijatelja Ozrena Božanovića, predsjednika Asocijacije za umjetničku fotografiju BiH, koji je prisutnima pojasnio Krstićevu umjetnost i njegovo viđenje okruženja kroz objektiv.

Važno je istaći da večerašnja izložba nije slučajnost, ona je ishod nedavnog učestvovanja Slobodana Krstića na kolektivnoj izložbi fotografa iz cijelog svijeta, na poziv kineske asocijacije za umjetničku fotografiju, od koje je naš majstor fotografije dobio statuu za životno djelo i ujedno postao njihov zastupnik za BiH.

Prema Krstićevim riječima, neopisiv je osjećaj izlagati među sto najboljih fotografa iz cijelog svijeta, i ujedno, boravak u Kini iskoristiti za obilazak njenih gradova, ribarskih naseobina, uličnih svakodnevnih dešavanja, gdje na svakom uglu dominira azijski čovjek.

Kina je kolijevka istočnjačke kulture, prkosna zemlja koja je uprkos teškim istorijskim trenucima uspjela da sačuva svoju prepoznatljivost, a Krstićeva umjetnost nam pokazuje put kako se čuva duhovnost, kulturno naslijeđe kao i da je moguće napraviti balans između modernog i tradicionalnog.

Da su ovakvi kulturni događaji poput izložbe fotografije Slobodana Krstića veoma važni za naš grad, potvrdio nam je i Miloš Stevanović, gradski menadžer kome je pripala čast da svečano otvori večerašnju izložbu.

Svi oni koji su došli večeras u Galeriju imali su priliku ne samo da razgledaju izložene fotografije, uz melodiju suptilne azijske muzike, nego i da uključe sopstvenu imaginaciju, kako bi kroz bezbroj ispreplitanih emocija sa Krstićevih fotografija, svaku od njih prepoznali kao dio sebe...što je i cilj samog autora, spoznati sopstveni karakter.