FOTO Borba za goli život...
Sve se više može čuti vapaj ljudi da su gladni svega, pravde, jednakih prava za sve, mogućnosti za boljim životom. Mnogi, koji pamte sretnija vremena, tvrde da su nekad ljudi odlazili sa ovih prostora zbog svojih snova. Danas izgleda odlaze zbog očaja i izgubljene nade. I dok se određen broj očajnički bori za goli život, ostajući u ovoj “Prokletoj avliji”, nije malo onih koji se sa izgubljenim snovima stihijski prepuštaju životu, preživljavajući od danas do sutra…
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Takve susrećemo svaki dan u svom komšiluku, ulici, naselju, kako po kontejnerima i uličnim kantama strpljivo iz dana u dan traže odjeću, obuću, hranu, neki predmet koji bi unovčili na lokalnom otpadu. I dok većina rovari po kontejnerima izblijedelih sjećanja prošlog života, šta su imali, a šta su im vrijeme i loše prilike oduzele, ti ljudi bez imena i prezimena, prebiru po otpadu kako bi samo preživjeli još jedan dan u godini.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Nekad su neformalno vlasništvo nad uličnim kontejnerima polagali pravo samo beskućnici, danas se njima služe svi oni kojima je to jedini vid da prežive, od onih sa kućnom adresom i radno sposobnih, do djece, starih i iznemoglih.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Iako nam mnogo toga fali u našoj zemlji, otpada kao da nam ne nedostaje, a sudeći prema slikama sa gradskih ulica ni njihovih korisnika, jer u kontejnerima - kao u marketu, svega, raznovrsno... Sav višak od hrane i ostalih stvari, koje kao crvi, većina nas navlači u svoje domove, pa onda bahato baca, drugima je to poslužilo kao glavna trpeza i nepresušni izvor pukog preživljavanja.
U tolikoj mjeri su konzumenti kontejnerskog sadržaja postali svakodnevnica, da više niko ne obraća pažnju na njih, jedino možda osjetimo neprijatnost kada treba da bacimo vreću sa smećem u trenutku njihovog prebiranja po otpadu.
Zanimljivo da ih naša povremena nelagoda zbog slučajnog susreta uopšte ne dotiče, čak nas vrlo često, i ne primjećuju ili, pak, pitaju za sadržaj u kesi za otpatke, kako bi skratili put prebiranja.
Korisnici svega onog što nama više ne treba nisu na listi Narodnih kuhinja, niti na listi socijalnih davanja. Ne postoji evidencija koliko ih je, kako se zovu, i koliko godina imaju. Jednostavno, oni su na crnoj listi, kao sijenke, ogoljeni bore se protiv pukog siromaštva.
Mnogi će reći bez ponosa, ali po njihovim licima se ne može to zaključiti. Podignute glave prolaze pored nas, zaviruju po našim ulicima i kantama za otpatke, kao da žele da nam kažu, da to je posljedica kolektivne krivice jednog društva i odraz borbe svakog čovjeka koji nema šta da izgubi ali je prinuđen da živi.
Đurđa Jakov
22° 10°
