Uz pomoć dijaspore - omladina preuzela stvar u svoje ruke
Mještani Gornjeg Magnojevića, umorni od čekanja podrške nadležnih, uzeli su stvar u svoje ruke i rješili da sopstvenim snagama i sredstvima urede zajedničke objekte i javne površine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dom kulture, koji ima svako sembersko selo, a koji je u nadležnosti opštine, sada služi i kao škola za petnaestak školaraca uzrasta od prvog do petog razreda, jer je stara škola koja je nekada bila puna djece i radila u dvije smjene, poptuno devastirana i odavno se ne održava.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Na žalost ni prostor u Domu koji sada služi mališanima kao škola, nije u dobrom stanju - krov se urušava, oluci su otpali, a poljski toalet je udaljen oko 150 metara sa neosvjetljenim i neuređenim pristupom.
Za ovu školu niko ne obezbjeđuje ni ogrev, roditelji donose po par metara drva, a vodu djeca nose sa sobom u flašicama. Ogradu koja je bila srušena, su popravili mladi iz ovog sela.

Slaviša Petrović je rođen i odrastao u Gornjem Magnojeviću, a poslednjih 15 godina sa porodicom živi u Beču. Dolazeći u rodno selo na odmor gledao je kako sve propada i kako mladi nemaju svoj kutak gdje bi se družili, provodili slobodno vrijeme, ili se bavili sportom.

Ubrzo je počela stizati pomoć i drugih ljudi dobre volje, pa su uređena igrališta za mali fudbal i odbojku.

Slaviša kaže da su mladi iz ovih sela planirali da pomognu jedni drugima u renoviranju Domova kulture, a da će ljudi iz dijaspore taj prostor da opreme računarima, društvenim igrama, televizorima i rekvizitima za sport.

Mladi okupljeni u neformalnoj omladinskoj organizaciji u Gornjem Magnojeviću rado su prihvatili i predlog da za određenu naknadu onima koji su u inostranstvu održavaju dvorišta, ili pomažu njihovim starim roditeljima - donesu namirnice, očiste snijeg, nađu im se na usluzi kada im zatreba, a sav novac koji za to dobiju usmjeravaće za renoviranje svojih prostorija u Domu i sportskih terena.
Međutim, neke problem u selima ne mogu sami da riješe, a iako su se obraćali nadležnima, rekacije nije bilo.

Put za Gornji Magnojević je prepun krivina, a zbog rastinja pored puta, koje se ne održava, vozila moraju da prelaze u drugu traku, tako da je vožnja veoma rizična. Saobraćajni znakovi su neprimjetni, i samo je pitanje dana kada će se desiti neka tragedija.

Entuzijazma ne nedostaje, dobra volja je tu, mladi potpomognuti dijasporom mogu i žele da učine svoje selo još boljim za život, a sasvim sigurno bi dobro došla i podrška Grada.











