Stotine prosvetara u Srpskoj više vremena provede u putu nego u učionici

Istovremeno, ima slučajeva da neki drugi nastavnici putuju "u istom pravcu ali suprotnom smjeru", kako je navedeno u reviziji učinka osnovnih škola u RS. Tako iz mjesta u kome postoji škola učitelj putuje 100 i više kilometara na posao, dok u njegovom komšiluku djeci predaje učitelj iz drugog mjesta.

Da je situacija takva i ove kao i prethodnih školskih godina priznaju i u Ministarstvu prosvjete RS i u Sindikatu obrazovanja RS.

Koliko ovaj apsurd košta poreske obveznike niko pouzdano ne zna, ali je jasno da bi ukupni trošak za prevoz, koji se računa u milionima maraka godišnje, mogao biti znatno smanjen. Samo za prevoz zaposlenih u osnovnim školama iz budžeta RS se izdvaja godišnje oko 5,2 miliona KM.

Koliki su ti troškovi u srednjim školama znaju u opštinama, koje te troškove snose. U opštini Kneževo plaćaju skoro 200.000 KM godišnje prevoz za 21 profesora srednjoškolskog centra, koji putuju uglavnom iz Banjaluke i Laktaša.

- Naši prethodnici na vlasti nisu profesorima redovno plaćali prevoz, pa je sada nama na naplatu došlo dodatnih 120.000 KM po sudskim presudama - kaže načelnik Kneževa Goran Borojević.

Posebno je pitanje koliki ceh plaćaju učenici, pa i sami nastavnici putnici, jer su zbog iscrpljujućeg svakodnevnog putovanja efikasnost i kvalitet nastave dovedeni u pitanje.

Nastavnicima su plaćeni troškovi prevoza do 50 kilometara u jednom pravcu, a ko putuje duže, mora ostatak platiti iz svog džepa. U osnovnim školama radi ukupno 6.573 putnika, a procjenjuje se da bar 10 odsto njih prevali svakog dana više od 50 kilometara.

U Sinidkatu obrazovanja RS kažu da neki nastavnici putuju s kraja na kraj Krajine ili Hercegovine, jer moraju da predaju u nekoliko škola, da bi popunili normu. Ipak smatraju da bi se mnogi problemi sa nepotrebnim prevozom mogli riješiti jednim potezom pera.

- Najlakše je, recimo, učitelje premjestiti iz udaljene u školu blizu mjesta stanovanja. Nekima je nuđen premještaj i posao takoreći pred kućom, ali su oni to odbili - kaže predsjednik Sindikata obrazovanja RS Dragan Gnjatić.

Tvrdi da je takvu ponudu odbio Mirko Raos, učitelj koji iz Dragočaja kod Banjaluke na posao putuje u Hašane i svakog radnog dana prevali 240 kilometara. Raos kaže da to nije tačno.

- Nisam dobio nikakav dokument kao zvaničnu ponudu za premještaj. Sve je to bilo rekla-kazala - tvrdi Raos.

Mnogi učitelji nerado pristaju na premještaj, jer se boje da bi u tim rokadama na kraju mogli ostati bez posla, kao tehnološki višak. Zakon daje pravo prosvetarima da odbiju ponuđeni premještaj.

Rješenje za jedan dan

Dragan Gnjatić tvrdi da je, bez obzira na zakonske odredbe, moguće racionalnije rješenje kad je u pitanju prevoz nastavnika.

- Da sam ja ministar riješio bih to sa 10 do 15 dana, ali prije rješenja je potreban detaljan popis putnika, kako bismo imali jasne podatke, ko gdje radi i koliko putuje - kaže prvi sindikalac među prosvjetarima.

Učitelj-putnik Mirko Raos, takođe sindikalni aktivista, još je ekspeditivniji, pa tvrdi da bi taj problem "riješio za jedan dan".