Odlazak u park, predstavlja ne samo bijeg od gradske vreve i gužve, nego i mjesto na kojem Bijeljinci već tradiconalno vole da provode svoje slobodne sate. U ovom ograničenom prostoru za sve ima mjesta, i niko nikome ne smeta.
Djeca su, zbog sadržaja koji se nude tokom dana, česti posjetioci ove zelene oaze. Stariji sugrađani veoma rado prošetaju ispod stabala stogodišnjih platana, a rekreativci biraju gradski park kao idealno mjesto za rekreaciju u prirodnom ambijentu koji odiše mirom i netaknutom prirodom kao glavnom linijom odbrane od gradskog ubrzanog života.
Tako se na parkovskim stazama, skoro svaki dan susreću šetači sa atletičarima, biciklistima i mladima koji voze atraktivne rolere i skejt bordove.
Pored standardnih sadržaja za odmor i zabavu, u gradskom parku se nalaze spomenici poznatih i svojevremeno uticajnih ličnosti iz naše istorije koji su svojim radom ostavili pečat vrijedan pažnje.
Na površini od 4 hektara nalaze se biste Kneza Ive od Semberije, Filipa Višnjića, Dimitirija Lopandića i Rodoljuba Čolakovića, kao i spomenik miru, izgrađen na inicijativu nevladine organizacije "Pomoć za mladi život" Bijeljina - Langenhagen.
U parku se često organizuju izložbe, koncerti i razne druge društvene aktivnosti, posebno one koje slave prirodu: Dan planete zemlje, Porodični dani...
Stogodišnji platani decenijama zapisuju i čuvaju bezbroj ličnih sudbina i priča o prvim ljubavima, sastancima i rastancima mnogih Semberaca. I dok ovaj omeđeni kutak prirode čuva naše dane iz prošlosti, i danas svakog dočekuje sa dobrodošlicom.
Poslednjih godina i te kako se vodi briga o izgledu parka. Rasvjeta je obnovljena, klupe su popravljene, ograda ofarbana, a prije nekoliko godina otvorena je i kafe bašta kao idealno mjesto za pauzu i druženje.
Formiranje gradske oaze na mjestu zapuštene ledine zvane Pašića - meraja, kоја је korišćena kao stočna pijaca za vrijeme Austrougarske vladavine, započeta je 1891. godine kada je mladi opštinski službenik, Johan Kajzer zatražio, a Opština odobrila, kupovinu sadnica za budući park.
Nakon izrade plana, napravljenog po ugledu na parkove u Austriji i Mađarskoj, Kajzer je u Beču i Pešti, nabavio kvalitetne sadnice, od kojih je najviše bilo platana i kestena za aleje parka. Bilo je i sadnica topole, lipe, jablana, jele, tuje, bora i bukve.
Skoro svi zasađeni primjerci su se uspješno primili, ali ubrzo su nastale nevolje, jer tadašnji Bijeljinci nisu mogli da shvate svrhu zabrane ulaska zaprega i stoke na dojučerašnju zapuštenu ledinu, niti sađenje tolikog broja drveća u gradu, koje, pri tom, ne rađa voće.
Mnogo muke je imao Johan Kajzer da odbrani park od razuzdane djece koja su čupala sadnice i nosili ih kućama. I u najvećoj mjeri je uspio. Sačuvao je svoje carstvo prirode od nekoliko hektara - sadašnji velelijepi bijeljinski park.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.