Kako se Ivanov u Njujorku upisao u istoriju?

Taj paradoks na otvorenoj svjetskoj pozornici priuštio je svima predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov. U grotlu cirkusko-političkih atrakcija, obaranja ruku između jakih, kuloarsko-estradnih predstava koje su obeležile zasjedanje Generalne skupštine UN, prvi čovek Makedonije je "iskočio". Nije se uklopio u spektakularni galimatijas.

Tri dana pred referendum u njegovoj zemlji koji će prekretnički odrediti budućnost države, Ivanov je odvažno, razložno, precizno poslao poruku koja je u direktnoj suprotnosti sa najsnažnijim zapadnim centrima moći.

Predsjednik malene balkanske države svima je u lice rekao: Promjena imena Makedonije je zamka i grubo kršenje suvereniteta!

Bez straha i ustezanja, pred delegatima Ujedinjenih nacija na Ist riveru, opalio je ćušku američkim i evropskim zvaničnicima koji su proteklih nedjelja posjetili Makedoniju.

A oni su, prema njegovom tumačenju, donijjeli u Skoplje ucenu. Iz svojih akt tašni izvadili su poruku da samo izmjena imena države pruža njegovoj zemlji jedinu nadu da će se ikada pridružiti NATO-u i EU.

"Ako nam oduzmete nadu, šta će nam onda ostati", pitao ih je Ivanov na njujorškom Ist riveru.

A u Skoplje su tokom referendumske kampanje dolazili i Angela Merkel, Sebastijan Kurc, Johanes Han, Frederika Mogerini, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg, video-porukom građanima se obratio Emanuel Makron, a iz Amerike je zapucao i ministar odbrane Džejms Matis...

Takva diplomatska ofanziva na ovim prostorima zabilježena je možda samo u osvit krvavog raspada bivše Jugoslavije. Danas, južni susjed Srbije kao da je država u kojoj se odlučuje budućnost planete.

Svi ti "dobronamjerni" gosti Skoplja u pravom blickrigu zahtjevali su samo jedno: da referendum uspije, da narod prihvati promjenu imena Makedonije zarad učlanjenja u EU i NATO.

Pošto su moćni svjetski štihovi prodefilovali Skopljem, Ivanov je izvukao džoker iz rukava usred Njujorka, gdje možda niko nije očekivao.

Taj džoker se naziva-državnička hrabrost. Takvim potezom, kakav god da bude ishod referenduma u nedjelju, Đorđe Ivanov se upisao u istoriju svoje zemlje.

To su oni rijetki trenuci koji se ukazuju predstavnicima države kad moraju da odgovore na pitanje: "Ili jesi, ili nisi". Ivanov je pokazao da - jeste.

Tako je možda žrtvovao svoju političku budućnost jer bi u vihoru predstojećih događaja mogao biti "počišćen sa scene".

Ali to nije ništa. Ovakvim ponosnim državničkim gestovima, kojima se i pred najjačima dosljedno brani pravo na stav, obezbjeđuje se- vječnost.