Kako žive i s čime se suočavaju djeca u BiH

Na ove podatke su uNedjelji djeteta, a nekoliko dana uoči izbora, djevojčice i dječaci iz 12 opština, od Bihaća i Banjaluke do Pala, upozorili političare. Iako nemaju pravo glasa, zatražili su da se čuje i njihov glas. Na debati održanoj u Sarajevu oni su u ime svih svojih vršnjaka postavili pitanje da li su političari, koji ponovo pretenduju na vlast, omogućili djeci ambijent za sigurno i zdravo odrastanje.

Ako je suditi po aktuelnim podacima, kojima raspolažu ombudsmani i nevladine organizacije, odgovor je - "ne".

Statistika upozorava

Ombudsman za djecu RS u prošloj godini je imao 722 slučaja vezana za povredu prava djece, od kojih je 561 otvoren na osnovu prijava, a 69 po službenoj dužnosti. Statistike ukazuju da se prava djece u RS najčešće ugrožavaju zbog nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Tako se čak 144 prijava odnosila na neki vid nasilja nad djecom.

Stručnjaci već odavno upozoravaju da nasilno društvo i nasilne porodice "stvaraju" i male nasilnike, a da loši uzori mogu pogubno uticati na decu i mlade, shvatili su i mali filmaši - deca koja u oviru projekta nenasilne akcije snimaju jednominutne filmove.Zaštitnici prava djece se slažu i u ocjeni da iza mnogih problema, pa i nasilja i zanemarivanja, često stoji siromaštvo.

- Nedovoljna finansijska sredstva u porodicama uzrokuju brojne probleme u zadovoljavanju osnovnih potreba djeteta, njegovom školovanju i socijalnoj integraciji - kaže Ombudsman za djecu RS Dragica Radović.

Kako to izgleda u stvarnom životu znaju i u instituciji Ombudsmana za ljudska prava BiH. Slučaj koji su pokrenuli po službenoj dužnosti na osnovu pisanja medija potresao je čak i prekaljene profesionalce.

- U pitanju je dijete sa smetnjama u razvoju, koje je bilo potpuno isključeno i živjelo je sa rodtieljima u četiri zida, u trošnoj baraci bez struje. Dijete nije išlo u školu, viđalo je samo roditelje i vjerovatno je bilo i gladno, jer porodica nije imala nikakvih prihoda - kaže Ombudsman BiH Ljubinko Mitrović.

Nekoliko mjeseci se institucija borila da nadležni presele porodicu u adekvatniji smještaj i obijezbede im minimalnu socijalnu pomoć, a dijete uključe u obrazovanje.

Surova stvarnostMitrović tvrdi da vjerovatno ima još ovakvih slučajeva, za koje niko ne zna, ali da zahvaljujući medijima i nevladinim organizacijama istina ipak izlazi na vidjelo, što je prvi uslov da se stvarnost promijeni.

A stvarnost je surova. Siromaštvo i nasilje ubitačna su kombinacija, ali i ambijent u kome živi većina dece u RS i cijeloj BiH, tvrdi Aleksandra Štrbac, izvršna direktorka banjalučke NVO „Zdravo da ste".

- Siromaštvo ostavlja ogromne i trajne posledice na kognitivni i socijalni razvoj dijeteta, ali i na sistem vrijednosti u društvu. Vršnajčko nasilje često je prouzrokovano upravo socijalnim raslojavanjem. Nasilje je postalo sveprisutno i društveno prihvatljivo kao način „rješavanja" problema i metod preživljavanja - kaže Aleksandra Štrbac, dodajući da je pogubno što se pravo jačeg i zakon sile promovišu i kroz medije, marketing i društvene mreže, što cijelo društvo vodi u sunovrat.

Sila i nepravda u školama

Broj žalbi na nasilje i druge oblike nepravde u školama je u porastu, na šta su upozoreni i Pedagoški zavod RS i prosvetna inspekcija. Broj prijavljenih slučajeva kršenja prava djece sa smetnjama u razvoju se smanjuje, ali je i u ovoj oblasti najviše je problema u školama. Upućeni ocjenjuju da ove brojke ne moraju biti loš znak, nego da ukazuju da su problemi, koji postoje odavno, sada samo vidljiviji, kao i da roditelji, pa i škole i druge institucije više ne zatvaraju oči pred njima.

- Najgora je situacija kada predstavnici škola kažu - kod nas nema nasilja, nikad se nije desio nijedan takav slučaj. To je apsolutno nerealno, nemoguće je da na mjestu gdje svaki dan prolazi stotine djece nikad ne bude ni jednog incidenta. Takav odnos je samo pokazatelj da se problem gura pod tepih i da se njime niko ne bavi - kaže Aleksandra Štrbac.