Semberija: Berba duvana u punom jeku

Ove godine poljoprivrednici su očekivali da će imati dobar prinos i to znatno bolji od prošlogodišnjeg, koji je prepolovila suša. Međutim, ni ova godina nije pogodovala uzgoju duvana, te su podbacili i kvalitet i prinos.

Branimir Andrić iz Pučila, kod Bijeljine, posadio je duvanom oko četiri hektara. Prinos mu je nešto više od 10 tona, odnosno oko 2,6 tona po hektaru.

- Na početku razvoja duvana na njivi imali smo veliku količinu padavina što je dovelo do brzog porasta biljke. U avgustu su temperature bile više od 35 stepeni, bez padavina, kada je došlo do ogorjevanja obodnih listova. Tako da je ove godine taj srednji podbir najlošijeg kvaliteta. S obzirom da se duvan u Semberiji sadi na zemljištu koje se ne može navodnjavati zbog čega je suša uzela danak - kaže ovaj duvanar.

Naglašava da su ulaganja u ovu proizvodnju velika i da je neophodna mehanizacija, ali i da presudnu ulogu imaju sušare.

- Problem imamo i sa nedostatkom radne snage na koju ide oko 60 odsto troškova. Uložio sam u ova četiri hektara oko 34.000 KM. Izvući ću uloženi novac, ali nije velika dobit - kaže Andrić.

U Semberiji je nekada duvan sadilo stotinak porodica koje su godišnje proizvodile oko 850 tona ove industrijske biljke. Zbog niskih cijena, malih podsticaja i nelojalne konkurencije, iz godine u godinu manje je proizvođača, ali i površine pod duvanom.

Dragan Jović iz Čađavice kod Bijeljine već 30 godina uzgaja duvan na oko šest hektara oranice. Zbog lošeg kvaliteta zemljišta, duvan je bio najprofitabilnija kultura na njegovim oranicama. Posljednjih nekoliko godina ova proizvodnja je na ivici opstanka.

- Uložio sam više od 25.000 KM. Tu su struja, ugalj i radnici. Očekivao sam 200 kilograma po dunumu, a neće biti 160 kilograma. Kad sve preračunam, od uloženog do dobijenog, troškove neću pokriti - strahuje ovaj semberski proizvođač duvana.

Prošle godine rod je prepolovila suša, ove godine bilo je kiše i očekivali su dobar rod. Nažalost, zbog nepovoljnih vremenskih uslova, prosječan kvalitet je treća klasa, kaže direktor preduzeća „Duvan" iz Bijeljine Čedo Gotovčević.

- Proizvođači će za treću klasu imati po kilogramu tri marke, plus 10 odsto od firme, a to je 3,30 KM. Agrarni fond Grada Bijeljina daje 15 pfeninga po kilogramu. Od Ministarstva poljoprivrede RS je prošle godine bilo 40 pfeninga pa toliko očekujemo i ove godine. Kad se sve sabere, imaće oko četiri marke, što je cijena koja pokriva direktne troškove. Da bi prozvođači ostvarili zaradu, prosječna cijena bi trebalo da bude bar pet maraka po kilogramu - kaže Gotovčević.

Preduzeće „Duvan" kreditira proizvodnju u koju su ove godine uključena84 kooperanta u Semberiji i 35 u Posavini. Ovo preduzeće dodatno stimuliše proizvođače, koji proizvedu 1.200 i više kilograma po hektaru, sa 30 feninga po kilogramu predatog duvana. Zbog lošeg kvaliteta duvana, ni premije neće mnogo pomoći proizvođačima da pokriju troškove ulaganja. Ministarstvo poljoprivrede izdvaja do 15 odsto od prosječne tržišne vrijednosti proizvodnje.

Inicijativa za fond

Kako bi popravili položaj, proizvođači duvana su uputili prijedlog Upravi za indirektno oporezivanje BiH i Savjetu ministara da se na niovu BiH osnuje fond u koji bi išao dio akciza. Tom podrškom proizvođači bi bili motivisani da rade veće površine, a bilo bi suzbijeno i crno tržiše pa samim tim i povećan prihod u budžet od akciza na cigarete. Ohrabruje činjenica da je plasman sušenog duvana obezbijeđen koji se prodaje u Bugarsku, Grčku i Makedoniju.