Milovan Bjelica: I srpska i demokratska

Srpska demokratska stranka je kako joj ime kaže, i DEMOKRATSKA i SRPSKA, zato i ima ovoliko mišljenja i struja. Dobar dio ljudi koji prate i dio su političkog života Republike Srpske i dalje politiku posmatraju kroz jednopartijsko jednoumlje i teško se navikavaju na nešto što se zove lično mišljenje pojedinaca koji pripadaju određenoj političkoj partiji.

Svako od nas ima pravo na lični stav, svako može i treba da iznese svoje ideje i zapažanja, a na kraju krajeva i da se bori da te ideje budu dio politike Srpske demokratske stranke. Ne urušava to partiju, naprotiv, to je čini i BOLjOM i JAČOM, to jača unutrašnje demokratske kapacitete. Mi smo ponosni što nismo stranka u kojoj odlučuje jednoumlje i gdje je izraz političke volje jednog čovjeka sve i svja. Kod nas se do odluka dolazilo usaglašavanjem, stvaranjem većinskog opredjeljenja ka nekoj politici ili politikama.

Zbog toga je važno da i sada, kada su se nakon razočarenja zbog rezultata izbora, svi okomili na nas iz najveće i najstarije partije u Republici Srpskoj, ne napustimo taj naš princip i našu unutrašnju DEMOKRATIJU i SLOBODU.

Često možemo čuti da su programi stranaka kao "jaje jajetu", da je to sve isto. Ima tu istine, velika većina političkih partija u Srpskoj ima prepisan program SDS-a, u tome je ta sličnost. Problem nastaje kada to treba sprovoditi. Nema autentičnosti i nema tumača te politike kada se pojave teškoće. Tada plagijat dolazi na vidjelo i te partije, njeni lideri, se nalaze u problemu. Zato svi traže saradnju sa Srpskom demokratskom strankom (SDS), posebno kada je u pitanju autentična nacionalna politika Srba s ove strane Drine.

Zbog interesa svih stanovnika Republike Srpske razgovor i neka vrsta saradnje sa svim političkim faktorima u Srpskoj mora da postoji. Naša težnja treba da bude ka ostvarenju demokratskih vrijednostI u koje uključujem slobodne i poštene izbore, objektivne i odgovorne medije, zagarantovanu bezbjednost, ali i slobodu govora, jednakost pred Zakonom i socijalnu pravdu. Sve su to smjernice ka kojima treba da se krećemo i čemu da težimo. To je najbolji politički program i temelj opstanka Srpske i nas u njoj.

Osnova nekih eventualnih razgovora i pregovora po mom mišljenju treba da pođe od ključnih elemenata, od kojih je prvi i osnovni da se riješi ubistvo Davida Dragičevića. Odgovorni moraju da budu uhapšeni, a oni koji su slučaj prikrivali i opstruisali moraju diciplinski, a ako ima elemenata i krivično odgovarati. To je u najboljem interesu Republike Srpske, to je ključ za razvoj demokratskih kapaciteta, za stvaranje institucija koje će da rade poštujući zakone i propise i koje će biti jednake za sve. Da se javni servis, odnosno Radio televizija Republike Srpske (RTRS) reorganizuje i transformiše u javni servis svih građana Republike Srpske. O ovome možemo i moramo razgovarati sa svima, da do ovoga dođemo kroz dijalog i uvažavanje. Da bi mogli krenuti ka tome potrebno je da se zvanično uputi izvinjenje Srpskoj demokratskoj stranci, da se građanima saopšti da u SDS-u nema militantnih krila, da nismo izdajnici, jednako kao što je potrebno da i neki unutar opozicije ublaže retoriku i da shvate da je izborna kampanja završena.

To je jednako važno kao i zaštita vitalnog nacionalnog interesa i odbrana Republike Srpske od napada iz Sarajeva. O ovim pitanjima sam spreman da razgovaram i dogovaram se sa svim političkim činiocima u Srpskoj, a bio bih srećan i ponosan kada bi u ovo ubjedio svoje partijske kolege i saradnike i kada bi ova ideja i moj stav bili prihvaćeni od većine unutar Srpske demokratske stranke.

Nije dobro da se stvara atmosfera podjele i nesloge uvijek kada se izražava mišljenje koje ne predstavlja jednoumlje. To odgovara onima koji ne žele da SDS opstane, ili onima koji se raduju podjelama unutar srpskog naroda. Mora se uvažavati svaki pojedinac koji je unutar Srpske demokratske stranke dobio povjerenje građana, ne možemo da dopustimo da oni kojima građani vjeruju i koje su građani birali da ih predstavljaju, između ostalog i jer su dio SDS-a, budu zbog svog javno izrečenog mišljenja kinjeni i žigosani kao otpadnici. Sada imamo situaciju da oni koji gube, dijele lekcije onima koji pobjeđuju iz izbora u izbore.

Neko misli da ima pravo da govori Doboju, Tesliću, Bijeljini, Istočnom Sarajevu o organizovanju unutar stranke, a da ne pogleda sopstvene odbore i stanje u njima, da i ne pomisli da izađe sa analizom svog rada. I ne samo to, misli da će nekom parolom i transparentom postići nešto više od vrijeđanja svojih kolega.

Unutarstranačka borba je potrebna i važna, ali i tu postoje određena pravila, tačnije treba da postoje obziri, da se kolege ne vrijeđaju, da se ne udara nisko i da se svemu ne daje ton ulice i rulje.

Neće nam biti na ponos ni ova rasprava, kako god se završila, ukoliko ne počnemo da se više međusobno uvažavamo. Moramo da poštujemo stavove jedni drugih i kada se sa njima ne slažemo i da argumentima ubjeđujemo neistomišljenike u opravdanost našeg viđenja i planova.

Mi nismo slobodna država mi smo pod protektoratom, izbore ne možemo imati kada mi želimo i kako mi hoćemo, a do promjena izbornog zakona teško se dolazi. Na sve ovo dolazi složeni karakter BiH, gdje je konsocijativni model države učinio da svi politički subjekti istovremeno mogu da budu i vlast i opozicija. To niti je neobično niti je loše, niti je samo naš slučaj. No o tome dalje neću govoriti, koga zanima može sam da čita, pa će mu mnoge stvari biti jasnije.

Ne možemo zanemarivati sugestije sa mjesta na koja se pozivamo i sa kojih očekujemo podršku kada smo god u nekom problemu. Neozbiljno je, najblaže rečeno, od Srbije tražiti pomoć i moliti za zaštitu Dejtonskog sporazuma, a kada nam kažu kako bi mogli ojačati svoju poziciju, to zanemarivati jer nam se ne dopada ono što čujemo.

Ono što je ovdje važno je to da se politika unutar Srpske ne može posmatrati na klasičan način ili si vlast ili si opozicija, niti se može posmatrati isključivo kroz blokovsku podjelu, američkog ili britanskog tipa, gdje su dvije partije toliko dominantne da djeluje da je to dvopartijski sistem. Kod nas koalicije koje su za naše uslove dugovječne nisu tako čvrste niti kompaktne i dešavalo se, a dešavaće se i dalje da su svi politički subjekti iz Republike Srpske istovremeno i vlast i opozicija.

Od nas zavisi do kada ćemo svake izbore posmatrati kao borbu na život ili smrt, umjesto kao nadmetanje ideja i planova, odnosno načina za njihovo sprovođenje. Sada kao da nam to nije dovoljno, pa pojedicni posežu za tom istom "borbom na život ili smrt" i u okviru unutarpartijskog nadmetanja.

To raduje mnoge nedobronamjerne, nije važno jesu li to neki blogeri ili sveznajući novinari ili analitičari opšte prakse, koji misle da je zaboravljeno sve što je bilo juče. Oni se raduju svakom ko napusti SDS i jedva čekaju da nekom vide leđa.

Tokom ovih godina nakon izbora i lošeg rezultata mnogi su prestali da budu predsjednici Srpske demokratske stranke. Njihovu smjenu odmah bi počeli da traže mediji i opozicije i pozicije, svi skrivajući se iza takozvanog osjećaja za loš rezultat. Nevjerovatno je sa koliko fetišizma su se i novinari i blogeri i razni stručnjaci naslađivali tim krahom i odlaskom. Tada bi izvlačili sav svoj cinizam, pomješan sa ponekom duhovitom opaskom kako bi lakše bilo svareno svo to trabunjanje i izmišljanje. Od tog fetiša jedno je veći onaj, nakon izbora za novog predsjednika SDS-a, jer ko god je dolazio i ko god da dođe nije im po mjeri. Previše nepoznat, ili previše blag, suviše kulturan, nedovoljno pismen, suviše običan i tako redom.

Pri tom nikada nisu pomislili na teškoću da se stalno promoviše novi lider, da se afirmišu novi ljudi, da se bori u teškim uslovima smjena i zabrana. Nisu se osvrnuli na tu demokratičnost i to što je stranka imala toliko predsjednika i potpredsjednika, dok su sve ostale partije u Republici Srpskoj i dalje u rukama ljudi koji su ih osnovali, i koji u njima vladaju ne obazirući se na rezultate i na članstvo, pretvarajući unutarstranačke izbore u formalnost i aklamaciju.

Lojalnost treba da bude prvenstveno izražena prema idejama i načelima stranke, a ne samo prema predsjedniku stranke. A principijelnost se ogleda u poštovanju javno datih obećanja i držanjem date riječi, pri tom nije važno jesi li predsjednik ili "obični" član. Srpska demokratska stranke će zato imati Izbornu skupštinu u najskorije vrijeme, pošto je predsjednik Govedarca rekao da neće biti predsjednik stranke ni ako pobjedi ni ako izgubi na izborima.

E pa gospodo zato ne mogu da dopustim da svako kome padne na pamet da nešto piše i priča o politici, dijeli lekcije Srpskoj demokratskoj stranci (SDS) i govori joj o demokratičnosti. A na kraju, krajeva da meni lično o lojalnosti govore oni koji su bili u sve i jednoj partiji u Srpskoj i čije je jedino načelo biti vlast. Za razliku od njih ja sam BIO, OSTAO i BIĆU dosljedan načelima Srpske

Milovan Bjelica, potpredsjednik SDS-a