Uz ljubav i podršku ništa nije teško!
Za Alesandra Manojlovića (17) iz Bijeljine, neki kažu da je sportista, neki da je pjevač, a neki opet tvrde da je besjednik i recitator. A on kaže, da mu je Bog podario mnogo talenata na čemu je veoma zahvalan.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ipak, priznaje, da najviše voli da ga prepoznaju kao uspješnog mladog atletičara.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Ne mogu reći da sam poseban, biću previše škrt prema ostalima, ali samo ime me izdvaja. Dobio sam ga po poznatom fudbaleru Alessandru Del Pieru. Majka ga je obožavala. Od tada, ime mi je postalo zvijezda vodilja za dalji tok odrastanja i života.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Mnogobrojne medalje, pehari i nagrade stoje iza njegovog rada a izdvojio je neke od najdražih:
- Prvak Bosne i Hercegovine za mlađe i starije juniore, drugo mjesto za seniore na 110 metara prepone i odlazak na Balkansko prvenstvo. Nikada neću zaboraviti kobnih 16 stotinki kojih su me dijelili od Evropskog prvenstva. Veliko razočaranje, ali tek mi je sedamnaest godina i znam da mogu bolje. Opet ću u novoj 2019. godini napadati na Evropu, kao svi naši slavni preci.
Alesandro trenira u Atletskom klubu "Zvornik".
- Pokušao sam i u Bijeljini, ali nisu me shvatali za ozbiljno. Teško je putovati svaki dan na trening, ali za ljubav i podršku koju imam od roditelja, nije ništa teško. Često sam nailazio na prepreke, predrasude vršnjaka, pitali su me "Šta je tu zanimljivo? To je samo trčanje!". Očigledno ne shvataju ko je kraljica sporta.
Pitanje koje se nameće je i o čemu razmišlja kada se sprema za trku?
- Kada se zagrijavam razmišljam o samoj trci, konkurenciji, a onda muk, "prazna glava". Pred sam start razmišljam o drugu. To mi se dešava od 2015. godine kada sam istog tog druga i izgubio. Umro je u snu. Pored startnog bloka pomolim se Bogu i zamolim druga da mi pruži snagu da pobijedim. On mi je bio najveća podrška, a sada je amajlija.
Kratkoročni cilj mu je da do kraja godine obori državni rekord na 60m prepone.
- Pokušaću ponovo da odem na Balkansko prvenstvo koje se održava u Instanbulu, a zatim da postignem normu za Evropsko prvenstvo. 2024. godine planiram da se pojavim u Parizu na Olimpijadi i osvjetlam obraz svoje države.
Trčanje nije jedini Alesandrov talenat.
- Ove godine sam osvojio drugo mjesto na Višnjićevim danima u kategoriji besjednika. Nisam ni znao da posjedujem i taj talenat. U dogovoru sa profesoricom okušao sam sreću i uspjelo je. A kada je riječ o pjevanju, volim da kažem da sam taj talenat "ukrao" od brata. On mi je pokazao kako, a ja samo prenosio prvo porodici, a onda i drugima ono što sam naučio. Pjevam na školskim priredbama i svi su oduševljeni mojim glasom. A ja se postidim, jer ipak nisam profesionalac u tom poslu.
Poslao je i poruku mladim ljudima.
- Budite ono što jeste. Istražujte svakog dana sebe. Možda se u vama krije novi Andrić, Selimović, Pavaroti, Đoković ili meni najdraža Ivana Španović!
22° 10°
