Konji opet jure Semberijom
Kako bi radili na popularizaciji konjičkog sporta u Bijeljini članovi “Jokej kluba” Udruženja uzgajivača konja engleske punokrvne rase su organizovali trku konja u Dijelovima kod Bijeljine.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Semberci su bili u prilici da uživaju u divnom prizoru seoske idile i konja koji jure. Rasnih grla danas u semberskoj ravnici nema puno, gotovo da su i iščezli. Ali ljubav Semberaca prema konjima nije.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
U pokušaju da se vrati stari način bavljenja konjarstvom, te konjički sport približi ljudima, organizuju se revijalne trke.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
"Tradicija u narodu Semberije je da svakom prigodom i svečanosti, dovedu i pokažu svoje konje. Konji su im bili ponos i po tome su bili prepoznatljivi. Na slavljima, vašarima, svečanostima, gdje god je bilo uslova za to, organizovali su trke konja. Ovo je jedan od načina da te običaje vratimo, a pogotovo da mladima približimo ljubav prema konjima", pojašnjava Stanislav Jovanović, predsjednik "Jokej kluba" iz Bijeljine.
Tradicija gajenja konja u Semberiji je duga 120 godina i nekada je bila vrlo raširena, a plodna ravnica bila poznata po uzgoju punokrvnih grla na cijelom Balkanu.
"Mojim unucima, koji žive u inostranstvu, nijedan mercedes ne može zamijeniti vožnju koju im ja priuštim sa konjima, pogotovo u zimskim uslovima", kaže mještanin Dijelova, jedan od vlasnika konja, učesnika revijalne trke.
Nekoliko puta godišnje se organizuju ovakve trke. Najviše je učesnika iz okolnih gradova, a na programu su bile galopske trke i trke radnih konja.
"Ja ljubav prema konjima imam od djetinjstva, čak mogu reći da me je to i othranilo. Uvijek smo držali konje, samo što sam ja otišao trbuhom za kruhom u inostranstvo. Sada, kad sam u penziji, ponovo sam obnovio ergelu. Imam zaprežne i dva trkaća konja i imam namjeru da ergelu i proširim", kaže Ramiz Berberović, gost iz Gradačca.
Uzgoj konja je skup posao, a pogotovo hobi. Dok su u svijetu veoma popularne kladionice gdje se prognoziraju pobjednici u trkama, uslovi za bavljenje konjarstvom kod nas su, kažu poznavaoci, teški. Vele, jedan rasni konj i oprema za njega, da bi se i takmičio, košta oko 20.000 evra.
"Boga mi, mnogo toga bi se trebalo unaprijediti, uslovi su skoro nikakvi. U minusu si non-stop, tu je samo ljubav prema konjima, niko nam ne pomaže. Izdržavaju samo oni kojima mogućnosti dozvoljavaju. Ja da nemam tu vanjsku penziju ne bih ni ja mogao. I sa džokejima imamo problema, teško ih je naći. Oni moraju da znaju konja u dušu, a moraju se i školovati za bavljenje time", dodaje Berberović, koji je i član Konjičkog kluba "Vuković", Gradačac.
Iz "Jokej kluba" kažu da bi dosta značilo kada bi opštinska vlast uredila hipodrom koji je u njihovom vlasništvu, jer bi to, smatraju, dosta doprinijelo popularizaciji ovog sporta. Dodaju da je potrebno oko 30.000 KM za uređivanje staze kako bi mogli da treniraju konje i kako se ne bi povrijeđivali.
