Gdje završava 20.000 tona životinjskog otpada?
U Republici Srpskoj se godišnje proizvede oko 20.000 tona otpada životinjskog porijekla, a od upravljanja njime zavisi da li će taj otpad biti izvor zaraze ili sirovina za proizvodnju i izvor zarade. Poručio je to Dragan Knežević, pomoćmik ministra poljoprivrede RS za veterinarstvo, na međunarodnoj konferenciji, posvećenoj ovoj temi, koju je organizovalo resorno ministarstvo.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Republika Srpska, kao ni cijela BiH nema sistem za sveobuhvatno upravljanje ovom vrstom otpada, koji bi zadovoljavao evropske standarde, pa tone životinjskih iznutrica, uginulih životinja, klaoničkog otpada i drugih potencijalno opasnih materija završavaju u rekama ili na divljim deponijama, što je izuzetno opasno. Zbog ovog problema BiH ne može dobiti dozvolu za izvoz crvenog mesa u EU, iakosu svi drugi uslovi ispunjeni.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Ako završi u prirodi životinsjki otpad, upozoravaju veterinari, otpad može biti izvor širenja bolesti ludih krava, antraksa, bruceloze i drugih bolesti koje ugrožavaju i ljude i životinje.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
S druge strane iskustva iz Njemačke, Italije i Hrvatske, pokazuju da se od životinjskog otpada može proizvoditi biomasa, struja, proteini, ali i hrana za kućne ljubimce i drugi proizvodi za tržište.
Jedan od rijetkih domaćih privrednika, koji je prepoznao potencijl životinjskih nus proizvoda je goran Mitrović, vlasnik firme "Gold MG" iz Donjeg Žabara, koji proizvodi biogas i energiju, preradom stajnjak, sa svojih farmi na kojima uzgaja 10.000 svinja i 3.000 goveda.
- Nekad nam je stajnjak bio veliki balast, a danas, pored ovolike stoke na farmama, nemamo ni jednu prikolicu za prevoz stajnjaka, sve se preradi i iskoristi na najbolji način - kaže Mitrović.
21° 10°
