Tajne malih crkvenih kalendara

Skoro da nema domaćinske kuće u semberskim selima, a da se u njoj ne čuvaju stari crkveni kalendari još iz prve polovine prošlog vijeka. Kada istekne godina za koju su namijenjeni, stavljaju se u ormare, u kutije, ispod poslaganih ćilima, u kofere... Svuda gdje se čuvaju porodična dokumenta, fotografije i druge uspomene.

Grehota je - vele Semberci - da se baci crkveni kalendar kada mu istekne vrijeme. Malen je, kao džepna knjižica, i lako se čuva, a u njemu je, na onom praznom prostoru poslije svakog mjeseca, štošta zapisano, što je značajno za porodicu i cijeli kraj. Pokatkad i za naciju.

I sada je tako u Semberiji. U eri kompjutera. Mali crkveni kalendari su i dalje nezamjenljivi u seoskim kućama za zapisivanje značajnih događaja, pa čak i telefonskih brojeva.

"Ova godina biće bez padavina. Kiše će biti krajem aprila i početkom maja, onda malo u julu, pa tek onda u kasnu jesen" - tvrdi Boro Matić iz sela Brodac kod Bijeljine.

Ovaj domaćin svoju vremensku prognozu za prestupnu 2012. godinu čita iz malog, važećeg, nedavno kupljenog crkvenog kalendara.

"U našoj ravnici poljoprivrednici pažljivo prate vremenske prilike između katoličkog i pravslavnog Božića, počev od 26. decembra stare godine do šestog janura nove godine. To je dvanaest dana, a godina ima toliko mjeseci. Dan ima 24 časa, koliko je približno i dana u mjesecu. Piše se kakvo je vrijeme bilo u predzorskim časovima, kada nastaje novi dan, što odgovara početku mjeseca i nastavlja se do ponoći. Podne odgovara polovini mjeseca i slično" - objašnjava Boro.

Pero Bajić, domaćin iz Velike Obarske, kaže da u kući čuvaju crkvene kalendare iz tridesetih godina prošlog vijeka.

"U njima je djed zapisivao kakvi su mu bili prinosi žitarica, kada mu je koje dijete, a kasnije i unuče rođeno, ko mu je dužan, a kome je, opet, on dužnik. Mnogo je djed zapisivao, a te njegove bilješke imaju istorijsku vrijednost. Zapisao je i kako je počeo Drugi svjetski rat u Semberiji i Bijeljini" - kazuje Pero.

Njegov je djed sa malo riječi na nevelikom parčetu kalendarskog papira zapisao da su njemački avioni u aprilskom ratu 1941. godine nadlijetali ovu ravnicu i ovaj grad, da su padale bombe, da su parne mašine na mlinovima, ciglanama i pilanama dugo trubile, upozoravaći narod da je počeo rat.

Stari Bajić tih dana dosta je zapisivao, kratko i jasno, slično današnjim „fleš vijestima" ili lidovima agencijskih vijesti. Zapisaivao je i mnogo toga, prije početka rata, o događajima u familiji, pa njegovi potomci sada mogu sa dosta pouzdanja da upamte svoju prošlost.

"Slično ovom djedu, i ostali domaćini u Semberiji su u crkvene kalendare bilježili značajne podatke. Doduše, poneki su, pismeniji i obrazovaniji, bilježili u sveske" - kaže Pero.Većina domaćina u kalendare je zapisivala kada bi trebalo da bude prinova u stočarstvu, kada je pao prvi snijeg, kada je oluja uništila ljetinu, koliki su bili prinosi pšenice i kukuruza...

Prosto je nevjerovatno koliko ima događaja, naoko malih i nezanimljivih, ali značajnih u porodicama. Neki od njih su pravi međaši svekolikog života u njima, i to iz generacije u generaciju. Mogli su ti domaćini sve to, čak i opširnije, pisati u đačke sveske i slično, ali su se svi redom opredjeljivali za male crkvene kalendare. U nekim porodicama svaki novi dan počinje otvaranjem kalendara i provjeravanjem da li se može tog dana raditi ili je praznik - "crveno slovo" ili pojačano (boldovano) crno „slovo", ili je datum zapisan običnim slovima.

Uprkos savremenim sredstvima masovne komunikacije i internetu, i dalje su u Semberiji glavni i najvažniji mali crkveni kalendari.

Tekst i fotografija: Tihomir Nestorović