Njen život je sport! - Damljana Bošnjak

Ljubav prema sportu postojala je još od malih nogu, kaže Damljana za portal Bijeljina danas. Kao mala je počela da pokazuje svoje potencijale, i iako će kasnije rukomet postati njen sport, sve je ipak počelo na košarkaškom terenu.

-Počela sam sa šest godina u Sokolskom domu. Želja mi je bila da treniram košarku, sestra me odvela, a prvi trener mi je bila Dragana Čojić. Nismo ni znali gdje je ulaz, ja sam pratila zvuk lopte. To mi je prvi sport koji sam trenirala i neću nikad prežaliti što nisam ostala u košarci.

Nakon toga, nizali su se odbojka, borilački sportovi, fudbal, rukomet, atletika...

-Moj komšija Srđan Šušić, nastavnik u OŠ „Knez Ivo od Semberije" je tražio takmičare za atletiku. Sjećam se da sam trku na 400 m propustila gledajući bacanje kugle. Odlučila sam da se sledeće godine takmičim u toj disciplini. Na školskim takmičenjima sam osvajala prva mjesta, a prije dvije i po godine sam bila republički prvak u u bacanju kugle, a druga u BiH.

Takmičila se za atletski klub iz Zvornika, a trenirala sama u Bijeljini.

- Gledala sam na youtube-u bacače, pokušavala da skinem tehniku, nosila sam veliko ogledalo da se vidim kako bacam kuglu na treningu.

U osmom razredu počinje da trenira i rukomet, igra već osam godina aktivno, prvo za „Radnik", a već treću sezonu je u OŽRK „Jedinstvo" iz Tuzle.

- Bili smo viceprvaci prije dvije godine. Igrali smo Evropski kup, imamo jednu pobjedu protiv Paoka iz Grčke. Poslednje dvije sezone su nam malo lošije zbog dosta povreda.

Zbog fakulteta je morala da bira između atletike i rukometa.

-Najviše medalja sam osvojila u atletici, bacačke discipline su me uvijek privlačile. Bavila sam se aktivno tom disciplinom, ali kada sam došla na fakultet morala sam da se odlučim, jer je bilo nemoguće da stignem na sve.

Na kraju je odluka pala da to bude rukomet. A osim što igra, Damljana je i rukometni sudija.

-Oduvijek sam želila da imam prave trenere, treniram pravilno, a Tuzla mi je pružila tu šansu. Na DIF-u, moj kondicioni trener Muris Đug me dočekao kada sam došla. Mnogo mi je pomogao, on mi je uzor i dokazao mi je da vrijedim kao osoba i kao sportista.

Rukomet sudi već pet godina, a odnedavno je odlučila da se oproba i kao fudbalski sudija.

-Bila sam na seminaru za žensku Premijer ligu, dobro sam odradila i već ove godine mogu suditi kadetima.

Okušala se i kao trener, nedavno se vratila iz Splita gdje je vodila ekipu RK „Sloboda" koja je osvojila prvo mjesto na Sportskim igrama mladih.

-Ako ostanem u BiH sigurno ću nastaviti da sudim fudbal, završim fakultet, a želja mi je da otvorim školicu sporta sa akcentom na rukomet.

Planira da uđe u svijet modelinga, a dugo vremena je njeno interesovanje bila i etno muzika. Sedam godina je pjevala u Crkvenom horu Sveti Đorđe. Svira gusle, a tu ljubav je nasledila od oca koji je guslar, tako da je uz taj instrument odrasla.