Štiteći njive stavljaju živote na kocku

Među "ulovom" osim raznih ubojitih sredstva zaostalih iz proteklog, ali i Drugog svjetskog rata, našlo se i na desetine ručnih bombi koje su nesavjesni građani postavljali iz samo njima poznatih razloga.

Pomoćnik direktora civilne zaštite za sektor deminiranja Dragan Kos priča da su se ljetos u razmaku od svega sedam dana dogodile dvije nesreće u kojima su ugašena dva života, isključivo zbog ljudske neodgovornosti.

- U Prijedoru je krajem avgusta jedan šezdesetogodišnjak sam sebe ubio dok je postavljao prepreku od ručne bombe za divlje životinje. Naši demineri su našli pet bombi koje je postavio, a on je stradao postavljajući šestu. Samo nekoliko dana kasnije u Modriči je poginuo lovac kada je u kukuruzištu nagazio na namjerno postavljenu ručnu bombu - ispričao je Kos.

Pojasnio je da se radi o ličnim zalihama oružja koje pojedinci čuvaju i apelovao na građane da predaju puške, pištolje, bombe i drugu municiju preostalu iz rata.

- Ne mogu dokučiti svijest ljudi koji postavljaju bombe. Znam da im je namjera da ubiju divlje životinje koje žele da im pojedu kukuruz, ali da ne razmišljaju o mogućim posljedicama, to mi ne može biti jasno. Kao da nemaju predstavu o tome da tu može proći nečije dijete - kategoričan je Kos, koji je dodao da im glavobolju zadaju i neodgovorne osobe koje pomjeraju minske oznake za opasnost i svjesno ugrožavaju svoje, ali i tuđe živote.

Kos kaže da, iako je posljednji rat na području Srpske završen prije gotovo dvije i po decenije, iz vode i tla domaćem stanovništvu i dalje prijeti na hiljade ubojitih sredstava zaostalih iz proteklih ratova.

- Minama je zasuto oko 200 kvadratnih kilometara RS, što čini jedan odsto teritorije Republike. Najviše minskih polja je na području Doboja, Teslića i Rogatice, zbog čega je ugroženo oko deset odsto stanovništva. Ove godine smo uklonili oko 300 komada mina iz minskih polja i čak desetak avio-bombi iz Drugog svjetskog rata - kazao je Kos.

Dodao je da se deminerski timovi na terenu susreću sa izuzetno stresnim situacijama i da su najgore one kada neko strada.

- Većina pripadnika našeg sektora je ratni kadar. U ovom poslu su već 20 godina i svačega su se nagledali, od stradalih kolega do mrtve djece. Bezbroj puta nas je samo korak dijelio od stajanja na minu, ali taj stres brže i lakše preživimo nego kada na terenu naletimo na žrtve. Najstresnija situacija za mene lično bilo je deminiranje Debelog brda kod Sarajeva, gdje je stradalo troje djece. Taj posao smo završili 2001. godine, ali nikada nisam zaboravio slike na koje sam naišao. To zaista potroši čovjeka - ispričao je Kos i dodao da je na području BiH 80 deminera izgubilo život na radnom zadatku.

Apelovao je na nadležne da donesu propise koji bi deminerima omogućili da idu u penziju po privilegovanim uslovima.

- Imamo beneficirani radni staž i dobijamo četiri mjeseca na godinu, ali pripadnici naših redova idu u penziju po redovnim uslovima koje propisuje Fond PIO, dok policajci to pravo stiču sa 40 godina radnog staža, bez obzira na godine starosti. Iskreno se nadam da će i deminerima biti omogućeno tako nešto - naveo je Kos.

Neočekivane mine

Dragan Kos kaže da je Centar za uklanjanje mina BiH imao obavezu da definiše sva minska polja na području zemlje, ali da su u proteklom periodu nailazili ne neočekivane mine, koje nisu bile zavedene ni u kakvoj dokumentaciji.

- Prije nekoliko godina na području Broda smo našli minu koja nije bila u minskom polju. Nalazila se u blizini naseljenog mjesta, pored puta koji se koristi. To su obično ubojita sredstva odbačena bez ikakve dokumentacije, pomjerana iz nekakvih razloga. Takvim sredstvima definišemo i rakete zaostale iz Drugog svjetskog rata, za koje obično saznamo na osnovu dojave građana - naveo je Kos.