Braća Simić iz Dvorova prvaci Srpske u lovnom streljaštvu
Braća Mladen i Dragiša Simić iz Dvorova kod Bijeljine prvaci su Srpske u gađanju letećih i nepokretnih meta, a o njihovoj spretnosti svjedoči stotine medalja i pehara.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Njih dvojica su od ranog djetinjstva članovi Lovačkog udruženja "Semberija". Kažu, lovstvo za njih nije hobi, lovstvo je njihova ljubav.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Od malih nogu Mladen i Dragiša, od oca Vlade i njegovih prijatelja, slušali su lovačke doživljaje, pa je za očekivati bilo da zavole lov, streljaštvo i prirodu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dragiša se, još kao 9-ogodišnjak, prvi učlanio u lovačku sekciju, a njegovim stopama krenuo je i Mladen, koji je tek nakon prvog gađanja mete na strelištu u Balatunu kod Bijeljine 1998. osjetio draž ovog sporta.
- Oštro oko, sigurna ruka, psihička spremnost, dobra municija i puška preduslov su za sigurno gađanje mete - kažu Simići.
U posljednjih 20 godina bili su na brojnim takmičenjima širom BiH, Srbije i Hrvatske. Učestvuju na 15 do 20 takmičenja godišnje, a treninge imaju svake sedmice.
Osvojene medalje i pehare odavno ne broje. Mladen je 4 puta bio pobjednik KUP RS na leteće mete, glinene golubove i isto toliko puta osvojio drugo i treće mjesto.
I Dragiša je ponosan na uspjehe postignute u streljaštvu. U Trnovu je 2017. osvojio prvo mjesto, godinu kasnije u Brodu treće, a ove godine prvo mjesto u Bijeljini.
- Kada znate da u Srpskoj ima blizu 23.000 lovaca, onda biti broj jedan među njima mora da imponuje. Pogotovo što na ovim takmičenjima učestvuje uvijek do stotinu lovaca iz cijele regije - kaže mladić, koji je završio fakultet za lovni turizam i sudija je za ocjenjivanje lovačkih trofeja.
Osim pucanja, važni su i druženje i prijateljstva koja stiču širom zemalja bivše Jugoslavije. Braća Simići uživaju u prirodi, hrane i štite životinje.
- Odstrel životinja je vrlo mali dio lovačkih aktivnosti. Više od 80 odsto se odnosi na izgradnju lovno-tehničkih objekata, prihranu životinja i njihovu zaštitu. Mora se ovo mnogo voljeti pa da i na minus 20 ili 30 Celzijusovih stepeni iz kuće idete u lovište, iznosite hranu i štitite divljač. Od prikupljene članarine svake godine kupujemo i unosimo divljač u lovište i brinemo o njoj - ističe Mladen.
Kažu, kad se voli ništa nije teško, ali ovo je skup sport.
- Veliki dio novca daju nam određene firme jer od svojih primanja ne bismo mogli isfinansirati treninge, učešće na takmičenjima. Lovačka puška košta nekoliko hiljada maraka, a samo za jedno pucanje potrebno je od 20 do 25 maraka - ističu strijelci.
Želja međunarodna takmičenja
Nadaju se da će jednog dana moći da učestvuju i na međunarodnim takmičenjima i da će lovni turizam i lovstvo u Srpskoj napredovati. Kažu, što priroda uskrati niko ne može dati, a prema nama je bila darovita.
Semberija ima lovišta, odličnu konfiguraciju terena, divljač, lovno-tehničke objekte, smještajne kapacitete. Lovstvo i lovni turizam nisu dovoljno razvijeni, a mogli bi da budu jedan od strateških pravaca razvoja ovog područja.











