Biljana Petrović, žena u svijetu fudbala

- Imala sam urođeni talenat, brat je dvije godine stariji, pa sam počela sa njim i njegovim drugarima da igram fudbal. Oni su se oduševljavali kako ja žognliram loptu, igram... kako sam bolja mnogih njih.

Kako nije imala gdje da trenira fudbal, otišla je na košarku.

- Bila sam uspješna, deset godina sam trenirala košarku, igrla za ŽKK Radnik, ŽKK Plus Bijeljina, ŽKK Rudar Ugljevik, osvajala Kup RS, bilo je dosta dobrih rezultata.

Ali, žal za fudbalom je bila tu.

- Žonglirala sam loptom prije početka svakog treninga, svi su me znali po tome. Imala sam želju da se negdje oprobam kao fudbalerka. Tetak moje drugarice Nataše Kajtaz, koja je trenirala sa mnom košarku, je imao ženski nogometni klub Iris u Zenici. Pozvala me na jedan vikend sa njom. Imala sam želju da odradim bar jedan trening, da vidim kako je to igrati fudbal sa ženama.

Na treningu je Biljana bila presrećna, a u klubu su bili prezadovoljni.

- Imali smo utakmicu sa SNK Sarajevo, igrala sam svih 90 minuta, imala sam zadatak da čuvam najbolju igračicu, i ja sam nju „stavila u džep". Samira Hurem me pozvala u Sarajevo, da igram za njih i za reprezentaciju. Oni su bili najjači u ženskom fudbalu. Studirala sam, bila sam na trećoj godini, pa mi uslovi nisu odgovarali.

Biljana je odlučila da završi fakultet. Studirala je u Bijeljini, a vikendom išla u Zenicu i igrala za njih.

- Nakon jedne sezone odigrane u Zenici, u Bijeljini je osnovan Ženski fudbalski klub Radnik. Pozvali su me, igrala sam za njih godinu dana, bila kapiten, osvojili smo Kup RS, ušli u Premijer ligu, ali se igralo iz ljubavi, materijalna naknada je bila minimalna i neredovna.

Biljana je imala želju da na pomoćnom terenu trenira sa djevojčicama kojima je fudbal bila velika ljubav, kao i njoj. Odštampala je letke na kojima je pozvala na upis djevojčice od 4 do 14 godina. Na prvom treningu se pojavilo sedam djevojčica i dva dječaka.

- Tako sam krenula, dolazilo je dvadesetak djevojčica, ali su počeli dolaziti i dječaci i pitati da li mogu da treniraju, pa sam odlučila da registrujem školu fudbala, sa mojim tadašnjim trenerom Rajkom Đorđićem. Tako je prije devet godina nastao Soccer kids.

Trenutno u školi fudbala treninra između 130 i 150 djece.

- Prve uspjehe smo postigli u ženkskom fudbalu, ostvarili smo dobre rezultate i veliki broj pobjeda. Danas se na ženski fudbal gleda drugačije. Moja želja je uvijek bila da pokažem da žena može biti uspješna u fudbalu.

Iz Biljanine škole fudbala potrkla je Jelena Milović, najbolja fudbalerka u BiH, Dušica Lukić, Zorana Stankić...

- Veliki broj njih i dalje atkivno igra fudbal. Time se ponosimo, to je kruna na naše početke.

Biljana je i savezni fudbalski sudija, sudila je žensku Premijer ligu, 44 utakmice.

- Škola fudbala je postala ozbiljnija i nisam više imala vremena, morala sam da napustim suđenje i da se posvetim školi.

Svake godine organizuju i turnir koji okuplja preko 100 ekipa, a naredni je planiran za 22. i 23. avgust ove godine.

Iako sarađuje sa Partizanom, Biljana navija za Crvenu Zvezdu, a omiljenog fudbalera i uzor nema.

- Mnogo se toga u fudbalu promijenilo, sad se gleda fizička konstitucija, ako nemaš brzinu ne možeš biti dobar fudbaler. Kod nas ima dosta talenata. Bitan je pedagoški pristup i rad sa djecom, da bi se ti talenti razvili i napredovali.

Sa drugaricama iz svijeta košarke Biljana često ide na basket, ali, čim mi se ukaže prilika za fudbal sa drugarima, i dalje vrlo rado odigra fudbalsku utakmicu.