Vladimirove ruže imaju ukus ljeta
Ako bi vas neko pitao da nabrojite pet stvari koje vas asociraju na djetinjstvo, sasvim sigurno bi jedna od njih bio i sok od ruže. Gotovo da nema dvorišta u kome tokom ljeta nisu stajale tegle sa laticama na suncu, a vrele ljetnje dane smo rashlađivali ovim mirisnim, slatkim napitkom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Odavno zaboravljen i potisnut u sjećanje, sok od ruže se ovog ljeta vratio u naš grad. Glavni krivac za to je novinar i bivši odbojkaš, Vladimir Milićević, koji se na ovaj poduhvat prije nekoliko godina odvažio sa svojim kumom.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Sok od ruže se može probati u bijeljinskim kafićima, a kako Vlado kaže, svi koji su ga do sada probali, dali su pozitivne ocjene. Mališani su oduševljeni novim ukusom, a oni stariji su se prisjetili bakinog soka uz koji su odrasli.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
- Ideju je pokrenuo moj kum Darko Tešić. Pomenuo je ruže i otišao u Kanadu, a ja sam ostao i krenuo po internetu da istražujem. Nije bilo lako doći do informacija, pa mogu reći da smo vrlo hrabro ušli u to. Od ruže mnogo toga može da se napravi, ali smo odlučili za početak da to bude sok, priča Vlado.

Tražili su posebni vrstu ruže, tzv „rosa damascena". Kraljica svih ruža je iz Engleske, preko Srbije prije dvije godine stigla u Semberiju. 3.300 sadnica zasađeno je u Velikoj Obarskoj, gdje su poljoprivrednici pomalo skeptično gledali na ovaj poduhvat.
- Nismo znali bukvalno ništa o uzgoju ruža. Mislili smo da će do prvog proizvoda trebati bar pet godina. Pomogao nam je mladi inžinjer poljoprivrede Nebojša Aleksić. Ništa od konvencionalnih preparata nismo koristili, sve je isključivo organsko.
Uz redovan posao novinara, Vlado je svakodnevno i na njivi, i cijeli proces, od sadnje ruža do pakovanja soka, nije prošao bez njega. Pomoć je imao od porodice i najbližih prijatelja.
- Kad odem tamo, budem preumoran kad završim sve te poslove, ali opet se nekako rasteretim, psihički se odmorim. Druženje sa prirodom je nešto što je svima nama potrebno, pa mi je to u neku ruku terapija i bijeg od svakodnevnice.
Sok je napravljen po tradocionalnoj recepturi. U ovom segmentu pomoć je stigla od bivšeg odbojkaša, tehnologa Vanje Balabana. Prošle godine su napravljane eksperimentalne količine.
- Jedina razlika u odnosu na sok koji su pravile naše bake je ta što gotov proizvod provučemo kroz sterilizator. Prošli smo sve potrebne analize u Institutu za javno zdravstvo. Moram da napomenem da sok sadrži veoma mali udio šećera.
Vladimirova želja i plan je da ulaže i razvija ovaj posao.
- Poseban je osjećaj kad mogu da kažem - e ja sam ovo napravio. Drago mi je kada vidim reakcije ljudi nakon što probaju sok.

Jedan od dugoročnih planova je i proširenje asortimana na druge proizvode od ruža, ali soka se neće odreći.
- Nije nemoguće uklopiti ovo sve sa radnim obavezama. Bez obzira na pomoć koju imam, volim da sam prisutan u svim fazama posla. Tako je za sada, a ko zna, možda od sledeće godine budem samo Vlado Ruža, dodaje Vladimir kroz smijeh.
U godini koja nam nije donijela mnogo toga lijepog, flašica soka od ruže može da vas vrati u neko ljepše vrijeme. Preporuka je da se pije dobro ohlađen. A mi dodajemo - i zatvorenih očiju, uz prizivanje uspomena iz bakinog dvorišta.
Ljilja Lukić











