Danas, kada je Milan Vidović, otac tragično stradalog mladića, koji je nakon smrti spasao petoro ljudi, primio prvu elektronsku zdravstvenu knjižicu u RS, mnogi su se sjetili tog kobnoj 20. maja 2007. godine.

Tog je dana Slobodan - Bobo Vidović (26) stradao u saobraćajnoj nesreći. Kada je nastupila moždana smrt, njegovi roditelji, majka Smilja i otac Milan, odlučili su - organe svog sina će donariti, kako bi Bobo, poslije smrti, spasio druge ljude.

Kako je tada pisao "EuroBlic", ova teška odluka bila je spas za živote i zdravlje petoro ljudi.

Todoru Budiću iz Banjaluke presađen je jedan bubreg, a drugi Aliji Begoviću iz Tuzle. Teško oboljelom Ismetu Devedžiću (45) iz Tuzle presađena je jetra. To mu je u posljednjem trenutku spaslo život. Zahvaljujući transplataciji rožnjače, od sljepila su spaseni Elsada Skokić (41) i Hasan Ibrić (78).

Ljekari su plakali

Neutješni otac Milan tada je rekao da su u porodici često razgovarali o doniranju organa i da su supruga i on u presudnom trenutku bili sigurni da njihov sin Aleksandar i kćerka Aleksandra neće imati ništa protiv da organi njihovog poginulog brata bududarovani drugim ljudima. Ipak, pitao ih je za mišljenje i rekli su "da".

- Ljekari su plakali kad smo supruga i ja potpisivali tu odluku. Kad su pitali šta doniramo, rekao sam: doniramo sve, bez obzira kome će pripasti organi. Nije nam bitna ni vjera ni nacija, ni boja kože, ništa... Bitno je samo da se spasu ljudski životi - sjeća se Milan Vuković.

Majka Smilja je tada rekla da je u neprebolnoj tuzi ipak tješi nada da će njen sin Bobo živjeti kroz druge ljude, ljude koje je spasao.Ove riječi i danas ponavlja njen suprug, Bobin tata Milan.

- Bol ne prestaje ni danas. Ne možeš preboljeti rođeno dijete. Ali, srećan sam, na neki način, zato što su mi se neke želje ispunile. Ni oni kojima su transplantirani Bobini organi, a ni drugi ljudi, nisu zaboravili šta je on, poslije svoje smrti, učinio - kaže Milan.

Prijatelji

Dodaje da su njegov sin i kećrka, Bobini brat i sestra, danas srećni i ostvareni ljudi.

- Kćerka Aleksandra živi na Braču, sa svojom porodicom, ima kuću, bavi se privatnim biznisom. Sin Aleksandar, koji je automehaničar, povremeno radi u Zavodu za distrofičare. Zdravi su, kao i moja supruga. Smilja je dobro, koliko dobro može da bude majka koja je sahranila dijete - kaže Milan.

Kaže da je s ljudima, kojima su donirani Bobini organi, u stalnom kontaktu i da su postali pravi prijatelji, spremni da jedni drugima priteknu u pomoć.

Todor Budić i Meho Ibrić

- Svi su oni zahvalni i nama i našem poginulom sinu i stalno govore da bez organa koje su dobili ne bi mogli živjeti sve ove godine - kaže Milan.

Često se s prijateljima, u čijim tijelima na neki način živi i Bobina duša, čuje telefonom, posjećuju se i paze, kao najrođeniji.

U Međeđi, mjestu kod Kozarske Dubice, gdje žive Vidovići i gdje je sahranjen Slobodan, na igralištu je podignut spomenik njemu u čast. Tu se svake godine, priča otac, igra turnir u malom fudbalu nazvan "Memorijal Slobodan - Bobo Vidović".

- Svi kojima je Bobo donirao organe dolaze svake godine na taj turnir, tu se družimo, sjećamo se Bobe, pričamo o njemu - kaže otac Milan.

Zahvalan je svima koji razumiju tešku roditeljsku odluku, koju su, vjerujući u život i dobročinstvo, on i njegova supruga Smilja donijeli u trenucima najveće tuge. Ipak, kaže, ima i ljudi, kojima dobrota nije jača strana.

- To su neiskreni, dvolični ljudi. Tapšu me po ramenu, govore "svaka čast", a kad se okrenu, iza leđa pričaju drugu priču: kao, oni nikad ne bi tako postupili. Ali, takvih je, srećom, manje nego onih drugih. Bar 80 odsto ljudi koje znam su dobri, čestiti i plemeniti ljudi, zbog kojih vrijedi živjeti, čak i nakon takve tragedije, kao što je gubitak djeteta - kaže za Srpskainfo Milan Vidović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.