Psihijatar Dragutin Petrić: Poštovanje i vjerovanje od strane pacijenta najvažnija je stvar

Perić navodi da bolesnik ima osjećaj da je isključen iz procesa liječenja što dijeli i njegova porodica. Skladno očekivanju bolesnika i članova porodice mobilni tim donosi osjećaj aktivnog učešća u liječenju.

- Mobilni tim bolesniku i članovima porodice daje veći uvid i uticaj na liječenje čime se povećava kvalitet života i socijalne interreakcije a smanjuju simptomi bolesti. U početku je potrebno uspostaviti dobar odnos sa bolesnikom. To je možda i najteži dio posebno u slučaju akutnog psihotičnog bolesnika. Bolesnik treba dobiti povjerenje u terapeuta, a terapeut treba odlučno prikazati potrebu za uzimanjem lijeka, i tada će bolesnik vrlo vjerovatno uprkos nepostojanju potrebe za lijekom po njemu i nevjerovanja da će lijek pomoći, uzeti lijek, pokoravajući se terapeutovoj želji ili molbi. Uz povoljno djelovanje lijeka na bolesnika i izostanka neprijatnosti nus pojava ova će faza brzo preći u fazu popustljivosti kada će bolesnikov otpor preći u pasivno primanje. Ako lijek i dalje ne pokazuje za bolesnika nepovoljne nus pojave uz dobar odnos bolesnik terapeut faza će postupno prerasti u fazu aktivnog prihvatanja. U toj fazi bolesnik više nije pasivan kao prethodne dvije faze, nije ni samoinicijativno aktivan, već je njegov aktivni odnos prema lijeku veći i dijelom pristaje uz ličnu odluku. Sa trećom fazom za duševnog bolesnika završava period compliance, koja je vrlo važna za razvoj saradnje bolesnika. Sada počinje za terapeuta najaktivnija uloga u učvršćivanju terapijskog aktivog saveza, osim emocionalnih odnosa treba puno više raditi sa bolesnikom. Ulazi se u razdoblje adherentnosti koja u psihijatriji nije isto što i compliance. Adherentnost sadržava uz emocionalnu komponentu odnosa terapeut bolesnik i značajno više kognitivnog, bolesnik iz faze pasivnog stava prelazi u aktivni stav prema terapiji. Uz već prisutno pristajanje sada pokazuje i prvrženost prema lijeku koju prenosi od terapeuta i na lijek koji je terapeut propisao, određenu naklonost, sljedbeništvo pa sve do sraslosti i srodnosti. Pretvara se u adherenta tj. pristalicu pa i učesnika. Na taj je način i duševni bolesnik postao aktivni član terapijskog tima, počinje da sarađuje, a to je vrlo značajna karika u lancu psihofarmakoterapije. Kako kaže izreka: koristan može biti samo onaj lijek kojeg bolesnik popije, navodi Perić.

Mobilni tim Psihijatrije sa srednjim (minimalno 1 godina) i dužim trajanjem dovodi do poboljšanja socijalnog funkcionisanja, povećava saradnju u uzimanju lijekova, povećava kvalitet života, smanjuje stigmatizaciju, povećava nadu u oporavak, povećava doživljaj pripadanja, smanjuje izolaciju, napetost i povećava uvid i razumijevanje.

- Većina psihičkih bolesti su dugotrajne, neke i doživotne, i kod većine bolesnika potrebna je dugotrajna psihofarmakoterapija. Bolesnici obično nerado uzimaju lijekove, a neredovito liječenje ili prekid liječenja vrlo brzo dovode do pogoršanja bolesti ili recidiva. Zbog toga je važno kod tih bolesnika uspostaviti što je moguće bolji odnos i terapijski savez, a time i compliance i anog uzimanja lijekova u dozi koju mu terapeut odredi, a adherentnost viši stupanj saradnje, koji uz prihvatanje terapeutovih preporuka uključuje i razumijevanje potrebe redovnosti u uzimanju terapije. Za postizanje tog cilja važno je dobro poznavanje osobina ličnosti bolesnika, odabir optimalnog lijeka, te stalno ukazivanje na važnost redovnog uzimanja lijekova. Dobrom komunikacijom ljekari mogu liječiti i formiraju se Mobilni psihijatrijski timovi koji brinu o bolesnicima koji se često vraćaju u bolnicu jer nisu bili dobro prihvaćeni izvan nje u svojoj sredini. Međutim, aktuelni nivo brige za osobe sa težim mentalnim poremećajem je primarno bolnički, a nakon hospitalizacije, pacijenti obično više nemaju akutnih simptoma, ali često žive u socijalnoj izolaciji, teško se zapošljavaju, a česti su i relapsi bolesti zbog prestanka uzimanja lijekova, zaključuje psihijatar Dragutin Perić.