ĐOKOVIĆ NAKON REKORDA "Neizmjerno sam srećan, želim nove uspjehe"

Đoković je u razgovoru za Tanjug istakao se od prvog trenutka kada je uzeo reket zaljubio u ovaj sport i da se i danas trudi se da održi tu vezu sa djetetom u sebi koje i dalje uživa da drži reket, izađe na teren i da se igra sa tom najljepšom igračkom.

- Kada sam imao sedam godina postavio sam neke velike ciljeve, zapravo snove, da osvojim Vimbldon i budem broj 1. Znate ovu priču , ali ja sam u sobi pravio Vimbldonski trofej, dizao ga i govorio da sam šampion i broj 1. Kada su se ostvarili ti snovi 2011. godine bio sam najsrećniji čovek na svijetu, imao sam sve svoje najbliže članove porodice i ljude koji su mi dozvolili da živim san uz mene. Do tog trenutka sam naravno osjećao podršku Srbije, ali nisam razumio koliko je taj uspjeh važan i za ljude u našoj zemlji, koliko je to značajno, sve dok se nisam vratio- rekao je Đoković.

Dan nakon osvajanja na ulicama Beograda zatekao sam veliki broj ljudi, širom Srbije i regiona se slavio uspjeh i ti ljudi su mi zapravo pokazali da je taj uspjeh jednako bitan njima koliko i meni. I nekako, moj odnos prema tenisu i proporciji uspjeha do tada i nakon toga bili su različiti, dodao je srpski teniser.

-Evo u poslednjih nekoliko dana primam poruke i pozive od ljudi širim zemlje i cijelog svijeta koji saosećaju da su učestvovali u tom uspjehu i govore iz one emocije koja se poistovećuje sa onom koju ja doživljavam. To je moj najveći uspjeh, da ovaj ogroman uspjeh podijelim sa toliko ljudi, koji nisu samo moja familija i okolina, nego i ljudi koje nikada nisam sreo, ljudi koji su se toliko povezali sa mnom da ovaj uspeh oni i sami osećaju- istakao je Đoković.

Na pitanje šta dalje, gdje su granice rekorda, Đoković je uz osmijeh rekao:

- Ne znam šta je realno, šta je granica, ja ne poznajem granice i zato smatram da sam uspio da dostignem najviše vrhove, dostignuća u teniskoj istoriji. Izuzetno sam motivisan da nastavim dalje, gdje će me to odvesti i kakve ću uspjehe nizati ubuduće, ne znam, ne mogu da predvidim budućnost, ali mogu da stvorim najbolje moguće uslove da budućnost bude uspješna i na tome radim. Vjerujem da imam sve konce u svojim rukama, naravno sa najužim timom ljudi oko sebe, to je izuzetno bitan faktor, ta podrška razumijevanje, mojih roditelja, familije, braće, moje supruge, svih najbližih u mom životu.

Bez te podrške i njihove snage bilo bi mnogo teže za mene, pogotovo u ovoj fazi života, gdje nakon svih uspjeha u posljednjih 15 godina imam razlog da kažem dosta je bilo, ali ja i dalje osećam veliku zaljubljenost u sport i uživam u svakom momentu kada držim reket.

- Zato što teniski reket i teren iz mene izvlače sve najljepše, ali i najgore emocije. To je neko moje mjesto, kao škola života, mjesto koje u sat vremena može da izvuče svašta iz mene, što je možda i potisnuto, pa ja to osjetim i shvatim na čemu treba da radim. Niišta ne može da se poredi s tim, u kontekstu rada na sebi, napredovanja kao osobe i kao tenisera. Uzbuđen sam da kročim na neki novi put, da vidim šta budućnost donosi. Vjerujem da će se uspjesi nastaviti, dolaziti novi veliki trofeji, ali čak i ako se ništa ne dogodi ja ću biti preponosan na sve što sam do sada postigao".

Novak je otkrio i da je prvi zagrljaj zbog rekorda podijelio sa majkom i mlađim bratom Đorđem.

- Skoro do ponoći bio sam sa majkom i bratom. Oni su bili prvi sa kojima sam se zagrlio, naravno čestitala je supruga Jelena, pa drugi brat Marko iz Španije. Puno ljudi je slalo čestitke iz cijelog svijeta, neki i ranije zbog vremenske razlike, neki kasnije. Velika zahvalnost na toj podršci, ljubavi koju dobijam. To zajedništvo, ta povezanost je nešto što me i dalje nosi, uliva mi snagu i motivaciju i inspiraciju da nastavim dalje- poručio je Đoković i iskoristio priliku da svim ženama čestita 8. mart, podsetivši na značaj žena u njegovom životu, od majke Dijane, prvog trenera Jelene Genčić, supruge Jelene, menadžera Elene Kapelaro itd.