Bijeljinska publika dobila je jedinstvenu priliku da vidi nešto neviđeno na našim prostorima i upija svaku maestralno izvedenu scenu glumaca iz najmlađeg pozorišta u Republici Srpskoj, poručili su iz ovog pozorišta.

Još jedna nesvakidašnjost prati ovu, više nego interesantnu priču, isprepletenu raznim intrigama. Predstava je trajala puna četiri sata uz tri pauze od petnaest minuta. Pri svakom izlasku iz sale bijeljinskog Centra za kulturu publika je u pauzama sabirala utiske koji su bili obojeni različitim emocijama, od sjete do sreće, od suza do smijeha i sa novim iščekivanjima čekali da se ponovo vrate svakom sljedećem činu predstave.

Glumac Mihailo Maksimović koji je igrao Grofa Šabeljskog istakao je da je rad na samoj predstavi bio izuzetno težak, iscrpljujuć, ali nadasve izazovan zbog toga što je Čehov sam po sebi zahtjevan.

- Predstava koja je trajala četiri sata dala je vjetar u leđa nama kao mladom pozorištu i satisfakciju da možemo odigrati različite uloge i da odemo korak dalje od sebe. Vođeni jako dobrim rediteljem, uspjeli smo kao ansambl, pojačan koleginicom, glumicom Mionom Marković iz Beograda, da pročitamo Čehova i probamo da ga razumijemo kao i samu temu samoubistvo, koja nije nimalo laka za obrađivanje. Mi kao glumci smo jako zadovoljni proteklom premijerom i jedva čekamo dalja igranja, kao i nove kritike koje nam uvijek znače da budemo što bolji - rekao je Mihailo Maksimović.

A ko je Ivanov u Semberiji danas, otkriva nam Milivoje Mlađenović, umjetnički direktor GP „Semberija", Bijeljina.

- Ivanov, čovjek u punoj snazi, a već smoren, čamom okovan, sneveseljen, trom i ravnodušan, pristaje u ovom trenutku i Semberiji i bilo gdje. On je jedan od onih „Suvišnih ljudi", čiji se život dejstvom krutih društvenih šablona, izvitoperio i čije je duše naselila pustoš i praznina. Ivanov je tradicionalna melodrama, sa klasičnim ljubavnim trouglom, u kojoj provincijalni uskogrudi ljudi guše život. Poznato je da je vrijeme u Čehovljevim dramama rasplinuto, pa priča teče sasvim prirodno, skoro naturalistički neograničeno. Imajući na umu dominantni, zatamnjeni, depresivni doživljaj svijeta, kojem je svakako doprinijela i pandemija virusa - kaže Milivoje Mlađenović.

On dodaje da su nam Čehovljevi komadi, a Ivanov naročito, danas još potrebniji.

- Ivanov je beskrajno tužna pojava, možda još tužnija zato što ne umijemo da objasnimo odakle ta tuga izvire. Možda je taj virus tuge zahvatio i nas danas, jer ne zaboravljamo „Srećne dane, vesele godine". Teška provincijska čamotinja, sve nas obuzima. Suočavanjem s tom depresivnom slikom svijeta pomoći će nam, svakako, da takvo stanje prevaziđemo, da ne poprimi karakter epidemije, depresije. Otuda Ivanov u Semberiji danas - objašnjava on.

Reditelj David Alić kaže sve je počelo mišlju i sve će se završiti u misli.

- Biti suvišan čovjek znači biti nerazumnjiv nikome i onda je logičan splet da suvišan čovjek okonča svoj život, da izvrši samoubistvo. I mnogi bi prije osudili taj čin, nego što bi se potrudili da ga razumiju i da se zapitaju da li su možda oni krivi. I da bi nam bilo lakše da skinemo krivicu sa sebe, pretvaraćemo se da nam je žao što je neko umro. Kakav vrhunac maloumnosti. Jedan život tako malo zvuči u odnosu na cio kosmos, ali taj jedan život u sebi ima cio jedan kosmos. I taj jedan život je najvažniji od svega. Sačuvajmo ga. Kosmos je sastavljen od beskonačno mnogo konačnih stvari. Ova predstava je posvećena svim ljudima koji su oduzeli svoje živote i nalaze se u nekim, nama nedokučivim, kosmosima - rekao je David Alić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.