Ima li u BiH ko da radi u poljoprivredi?

Sezona sadnje povrća, kao i berba ranog voća i povrća već je otpočela, ali pravi je izazov pronaći sezonske radnike koji će raditi te poslove. Dnevnice su povećane, ali ipak nisu dovoljna motivacija da se zasuču rukavi na domaćim njivama i voćnjacima.

- Dnevnice se kreću od 50 do 80 KM zavisno od težine i obima posla, radno vrijeme je do 17 časova, rekao je Goran Simić, iz Poljoprivredne zadruge "Obarska", Bijeljina.

- Ovdje kod nas ustalila se cijena već nekoliko godina da je 4 KM jedan radni sat. Idemo na to da nam je radno vrijeme osam sati, kaže i Čedomir Radovanović, voćar iz Velike Obarske kod Bijeljine.

Što se tiče profila radne snage, to su uglavnom stariji ljudi koji su već i u penziji. Mladi uglavnom nisu zainteresovani za ove poslove. Iako je nezaposlenost u Srpskoj velika, poljoprivredni proizvođači su se zabavili mukom kako obaviti sve poslove, jer sezonce je teško naći. Razlog leži u činjenici da su dnevnice u okruženju i tri puta više, smatra poljoprivredni proizvođač Goran Simić.

- Sigurno će se povrtarska proizvodnja smanjivati, ići će se u onom obimu u kojem mogu sami ukućani da proizvode I to ide u prilog raznim lobijima uvozničkim koji sa svim ovim problemima dovode do uništavanja domaće proizvodnje, kaže Simić.

Ekonomista Aleksa Milojević objašnjava da Republika Srpska nije u stanju da preživi slobodno tržište kao što u istoriji nije mogla nijedna manje razvijena zemlja, nego se štitila carinama I drugim zaštitnim mjerama.

- Slobodno tržište je potpuna sahrana ekonomije manje razvijenih koja završava u masovnoj migraciji, odlasku najkvalitetnije radne snage, koja je u stanju da nosi produktivnost I da nosi razvoj, rekao je Milojević i naveo da je migracija završni udarac koji vodi propadanju privrede jedne zemlje.

- Bez ljudi nema ni razvoja, zaključuje Milojević.