Pretjeran uticaj ekrana u periodu do druge godine djeteta, tema je o kojoj treba što više razgovarati i uključiti sve alarme, iznova apeluju stručnjaci.

U razgovoru sa Kosanom Tojić, pojasnila nam je da poslije izloženosti hiperstimulaciji, koju nude televizija, Youtube i kanali namijenjeni bebama i djeci, stvarni svijet izgleda kao nimalo privlačna blijeda fotografija. Kaže da roditelji u početku neće uvijek iskreno reći da je dijete provodilo mnogo vremena ispred ekrana, jer to smatraju svojim neuspjehom. Više od stotinu roditelja iz Bijeljine, zbog ovog problema je zatražilo pomoć od nje.

"Posljednje četiri godine mi dolaze djeca koja imaju narušen razvoj, koja u različitim kombinacijima imaju probem socijalne interakcije, poremećaj pažnje, stereotipne radnje, ne govore i na bilo koji zahtjev daju odgovor u vidu bijesa, bacanja, povrijeđivanja ili samopovrijeđivanja. Roditelji na početku neće uvijek iskreno reći da je dijete provodilo vrijeme ispred ekrana više od dva sata, od najranijih mjeseci života i to potpuno razumijem, jer je i za njih to svjesnost neuspijeha. S druge strane imate roditelje koji nisu upućeni o uticaju i štetnosti ekrana na razvoj djeteta. Obično su djeca s kojom sam radila provodila po pet sati i više ispred ekrana. Kada kažem ekran mislim i na televiziju, koja je jedan od najvećih uređaja u našem domu" - objašnjava Kosana Tojić.

Djeca često borave ispred televizora, dok im je na ekranu sve vrijeme crtani film sa čudnim zvucima, na stranim jezicima i slično. Da li ste se ikada zapitali kako sve to utiče na mozak djeteta koji se tek razvija?

"Moramo znati da televizija sprečava djecu da održe pažnju u vrijeme kada tokom razvoja počinju da organizuju svoje vještine pažnje i ponašanja, period stimulacije. Ima jedna formula koju uvijek pomenem, od mojih profesora i kolega, a to je - vrijeme provedeno ispred televizije = 2x vremenu provedenom u aktivnoj igri i radu. Što znači ako dijete provede jedan sat ispred ekrana, mora provesti u aktivnoj igri dva sata, ako provede četiri sata ispred ekrana mora provesti osam sati u igri, a rijetko ko danas može djeci da priušti osam sati igre" - ističe Tojićeva.

RODITELJI DA PRESTANU GAJITI VRIJEME DETRIJARHATA

Kako navodi, imala je slučajeve da gdje je dijete bilo izloženo ekranu 16 sati, sve vrijeme i sve aktivnosti je provelo uz ekran, jer su roditelji, kako kaže, mislili da će dijete tako nešto naučiti i da oni nisu dovoljni.

Kaže da roditelji jesu i treba da budu prvi učitelji djeteta i da moraju prestati „gajiti" vrijeme detrijarhata.

"Roditelji često dođu i kažu „Naše dijete neće da jede bez telefona ili tableta ispred sebe". Na tu izjavu ja ih obično pitam da li su nekad pustili dijete da bude gladno duže od tri sata, na šta me većina roditelja gleda čudno. Djeca kad su gladna, kao i mi odrasli, ne trebaju nikakve dodatne stimulacije za jelo. Glad je osnovna stimulacija da dijete jede, bez ikakvih tehnoloških čuda i magija. Djeci zadovoljavamo potrebe prema našim uvjerenjima, ne damo im ni da budu gladni, ni žedni, ni znatiželjni. Kada kažem gladni i žedni, ne mislim na to da im cijeli dan ne date da jedu i piju, nego u optimalnom vremenu njihovog razvoja. Ne možete reći djetetu „Jesi li žedan? Jesi, jesi. Evo vode, uzmi vode. Mama ti da vode". Ne ostavljate prostor djetetu da samo traži, da se samo potrudi na svoj način da vam nešto pokaže, zatraži ili dohvati. Roditelji moraju prestati „gajiti" vrijeme detrijarhata" - navodi defektolog Kosana Tojić.

DJECU NE MOŽEMO ZAŠTITITI - DJECU MOŽEMO SAMO OSNAŽITI

Njena poruka za kraj je da dijagnostiku prepustimo stručnim ljudima koji su se školovali za to, jer oni to najbolje znaju. S druge strane ističe da roditelje ne treba osuđivati, jer mnogi od njih nisu bili upućeni u ovu problematiku, ali da moramo posmatrati svoju djecu.

"Tema o kojoj govorim je tema preteranog uticaja ekrana u periodu do druge godine i da prestanemo to raditi. Tu smo da osnažimo i podržimo jedni druge, ne da napadamo i zamjeramo, nego da razgovaramo. Pratite razvojne skale, informišite se, ako možemo za sve da se informišemo, možemo i za razvoj naše djece. Pitajte, nije sramota pitati. I ne vodite se time da mu je i ujak, tetka, baba, deda kasnio u razvoju, kasnio sa progovaranjem, jer mi živimo i odgajamo djecu u drugom vremenu.

Za kraj ova mladi stručnjak poručuje da ukoliko mislimo da djecu štitimo preuzimajući sve na sebe, treba da znamo da nikoga ne možemo zaštititi - djecu možemo samo OSNAŽITI.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, Twitter nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.