Zašto je sve manje žena u politici: Patrijarhat ili nedostatak motiva

Kao potpisnica Istanbulske konvencije i zemlja koja ima Zakon o ravnopravnosti polova kojim se garantuje puna ravnopravnost u svim oblastima društva, Bosna i Hercegovina bi trebala biti zemlja u kojoj svi imaju jednake mogućnosti, bez obzira na pol.

Međutim, u praksi je situacija potpuno drugačija. Žene u BiH čine natpolovičnu većinu stanovništva - 51 %, ali nisu ni približno u tom postotku prisutne u oblasti radnih i socijalnih odnosa.

Situacija je takva i kad se spustite do lokalnog nivoa, rijetke su lokalne zajednice na čijem čelu su žene, a odborničke klupe su najčešće popunjene poltičarima muškog pola.

Jedan od većih gradova u BiH, smještena u semberskoj ravnici na raskrsnici puteva, Bijeljina se može pohvaliti mnogo čime, ali rodnom ravnopravnošću ne.

Decenijama unazad, iako su popunjavale izborne liste onako kako to Izborni zakon propisuje (minimalno 40 posto manje zastupljenog pola koji je po pravilu rezervisan za žene), izabranih je bilo nezntan broj.

Zbog sagledavanje šire slike, podsjetićemo da je na posljednjim lokalnim izborima u BiH za čelne ljude opština i gradova kandidovano svega 29 žena (6,82 %) u odnosu na 396 muškaraca (93,18 %), dok je za gradske/opštinske skupštine i Skupštinu Brčko Distrikta BiH 12.753 (42,27%) žena a 17.415 (57,73%) muškaraca. Ovi podaci su jasna slika položaja današnje žene u politici u BiH.

U odborničke klupe u Bijeljini su nakon izbora 2020. godine sjele četiri žene, a jedna od njih je Anka Todorović kojoj je ovo peti odbornički mandat.

-Ja bih rekla da mi kao društvo u ovom procesu umjesto da idemo naprijed i imamo sve veći broj žena u politici, nazadujemo. Bez obzora što se nebrojeno puta dokazalo da su žene odgovornije, posvećenije, predanije... njihova zastupljenost nije ni blizu dovoljne, u svim sferama javnog i poslovnog života, pa tako i u političkom.

Anka Todorović

A koji je presudan faktor za takvu situaciju?

-U seoskim sredinama je patrijarhat. Rijetko imamo priliku da nađemo žene koje bi se politički angažovale, nemaju podršku za to. Čini se da nema ni motiva.

Anka je tokom svakog mandata bila aktivna odbornica.

-Imala sam svoje mišljenje, stav, poglede o temama kojima smo se bavili na sjednicama Skupštine, učestvovala aktivno u raspravama, neke i pokretala. Međutim, u predizbornim kampanjama nisam dobijala podršku unutar stranke od muških kolega i bez obzira na moje iskustvo u poličkom životu, u predizbornim kampanjama mi nije bilo lako. Uvijek sam poštovala partijsku discplinu, ali nisam slijepo slijedila vođu, što je često odlika političarki. Često znam za sebe da kažem da sam imala bolji ugled, nego uticaj.

Anka je i predsjednica skupštinske Komisije za ravnopravnost polova i kaže da sa ženskim nevladinim organizacijama pokušava, a i nastaviće, da radi na pozitivnim promjenama u ovoj oblasti.

-Kod nas kao da nema zrelih političara koji promišljaju koliki je značaj toga da imaju više žena u stranci, jer su one najvjerniji glasači i veliko biračko tijelo. Alarmantno je i to što političarke nemaju podršku žena, žene ne glasaju za žene. To je jedna od oblasti na kojoj sam sarađivala sa ženskim nevladinim organizacijama, a spremna sam uvijek da svoje iskustvo podijelim sa mladim političarkama, ma kojoj političkoj opciji da pripadaju.

Ovakva situacija u Bijeljini nije prisutna samo u političkom, već i u poslovnom ambijentu. Žene na čelu preduzeća se mogu pronaći najčešće u privatnim firmama, onim čije su i same vlasnice. Nema ih na čelu gradskih odjeljenja, a minimalan je i broj onih koje vode javne institucije.

Kako kaže Anka, moramo same sebi da pomognemo, da bi se izborile za ravnopravnost u svim poljima. Od slike u medijima, do pozicioniranja u političkom i poslovnom svijetu.

-Svjedoci smo da kada se u medijima prenosi informacija o nasilju nad ženama, često senzacija bude bitnija od informacije. Razumijem da je novinarima teško, jer balasiraju između onog što publika traži, što je čitanije i onog kako je ispravno prenijeti takvu infoirmaciju, ali takve slučajeve treba ispratiti do kraja, prenijeti epilog koji imaju, i uvijek voditi računa da se zaštiti i dodatno ne viktimizuje žrtva.

Primjera rodne neravnopravnosti je, na žalost, još mnogo, i samo ih navoditi neće doprinijeti smanjenju njihovog broja. Odgovornost je na nama, prije svega medijima, da tu sliku počnemo mijenjati, a kako reče naša sagovornica, sve dok čelnici političkih partija ne shvate značaj i veličinu ženskog biračkog tijela, u političkoj sferi se situacija neće umnogome mijenjati.

Udruženje „Novi put" iz Mostara je uz podršku Svjetske asocijacije kršćanskih komunikacija WACC, u period od 1. juna 2019. do 31. jula 2019. godine, uradilo analizu najčitanijih i najuticajnijih štampanih i elektronskih medija u Bosni i Hercegovini koja je obuhvatila pet štampanih i šest elektronskih medija. Rezultati koji su predstavljeni u dokumentu „Rodna zastupljenost i predstavljanje u medijima u BiH" su ukazali na to da je jedan od najvećih medijskih problema prikaz žena prvenstveno u privatnom području života, domaćinstvu i porodičnim odnosima. Medijski izvještaji rijetko propituju rodne stereotipe koji postoje u našem društvu, ili ih čak i podržavaju.

Ljilja Lukić